Narodni običaji tijekom godine

Izvor: Wiki-dveri

Skoči na: orijentacija, traži

Sadržaj

Vincekovo

Svake godine 22. siječnja u vinogradima se obilježava Vincekovo, blagdan koji postoji od predkršćanskih vremena. To je vrijeme kada se budi vegetacija i počinje ciklus radova u vinogradu. Obilježavanje blagdana svetog Vinka u Zaprešiću i okolici započinje svetom misom na kojoj se moli za plodnu vinogradarsku godinu. Najčešća je molitva: "Neka nam sveti Vinko bude na pomoći glede vremena i plodova na kraju sezone." Nakon misnog slavlja odlazi se u vinograd koji svećenik simbolično blagoslovi.

U Brdovcu se slavi Vincekovo, a proslava se obilježava zalijevanjem trsja (vinograda) vinom, vješanjem kobasica koje je popraćeno pjesmom i „juškanjem“ kako bi iduće godine vinograd dobro rodio. Slično je i u Jakovlju gdje se do danas zadržao običaj orezivanja vinograda, dok se u Dubravici Vincekovo u prošlosti nije slavilo, no danas se slavi, jer je iz okolnih mjesta preuzeto vjerovanje kako će vinograd dati dobar urod ukoliko se jedan trs okiti kobasicom. U Luki proslava Vincekova započinje misom, zatim se na čokot objesi najveća kobasica i zalije se vinom. Jede se vinski gulaš i kobasica. Prije su se na blagdan sv. Vinka nosile narodne nošnje, danas je to pak rjeđe. Pripremaju se razna domaća, tradicionalna jela.

Valentinovo

Valentinovo se obilježava, kako u svijetu, tako i u zaprešićkom kraju, 14. veljače. U prošlosti se u Međimurju, Zagorju i Prigorju djeci govorilo da se 14. veljače "ftičeki ženiju" i da su povodom toga ostavili kolačiće (pletenice i kruščiće u obliku ptičica) po dvorištu. Djeca bi se obradovala kolačićima, a običaju bi dodatno pridonijeli razigrani vrapci. Osim toga, djeca su se na Valentinovo bosa slala u dvorište po "crvene čizmice". Mališani koji su povjerovali u priču krenuli su van tražiti čizmice, ali bi pronašli slatkiše, jabuke i kolačiće. Članovi obitelji bi potom djeci objasnili da je zima ostavila traga na njihovim bosim nogama koje su izgledale kao crvene čizmice.

Valentinovo se u Jakovlju slavilo nekada, a slavi se i danas odlaskom u oroslavsku crkvu, a nekad su se posjećivale šume i hranile su se ptice, jer se vjerovalo da se na taj dan ptice žene . U Dubravici se Valentinovo nije slavilo u prošlosti, već se slavi samo u novije vrijeme, a najčešće se obilježava sitnim poklonom ili pak samo darivanjem ruže ženi kao znakom pažnje.

Fašnik / Poklade

U Luki je Fašnik svečano razdoblje prije korizme. Fašnik završava u utorak prije početka korizme i obilježava se tako što se ljudi maskiraju, a maskirana povorka ide kroz selo. Prije su maske bile jednostavne, a danas se maskiraju u poznate likove. Na taj dan se jede suho kuhano meso, zelje i rade se krafne.

Slično je i u Zaprešiću koji Fašnik obilježava također u utorak prije Korizme maskiranom povorkom. Prije su se stanovnici manje maskirali, no danas se i odrasli i djeca maskiraju u poznate likove.

U Jakovlju su se u prošlosti dan prije Čiste srijede stanovnici maskirali u cigane. Oblačili bi staru odjeću , dok su danas maske uglavnom kupovne. Nekad se u Jakovlju palio lik Fašnika, jer su Jakovljani vjerovali da na taj način tjeraju zimu i dočekuju proljeće, buđenje prirode. Dan prije početka Korizme, na fašnički dan, jeo se kiseli kupus i krafne, a sa vodom u kojoj se kuhalo kiselo zelje majke su djeci prskale noge, kako ih u polju ne bi ugrizle zmije. Taj se običaj očuvao do danas.

U Brdovcu bi se ljudi u prošlosti maskirali u sve što bi im se našlo pri ruci, točnije u ono što su imali kod kuće. Na primjer zavjesa bi im služila da zakriju lice od znatiželnjih pogleda, žene bi se odijevale u mušku odjeću, a muškarci u žensku kako ih nitko ne bi prepoznao. Grupa djece išla bi od kuće do kuće pjevajući napjev Da bu repa debela. Domaćini bi ih pritom darivali krafnama, jer bi se taj dan objedovalo zelje i krafne. Pavao Kutarčić piše kako su se u Brdovcu nekad za taj dan spremale razne parade: ujutro bi se po mjestu vozili maskirani kosci, kako bi uzbudili mještane. Stali bi nakon vožnje po mjjestu i glumili košnju čekajući da gazdarica donese doručak ili fruštik. Ona bi pak na glavi u košari nosila pepeo i mačka, a kada bi im došla blizu namjerno bi se opiknula da košara padne, pepeo se prosipa i da mačak pobjegne. Kosci bi potrčali za njim, a ako ga ne bi uhvatili, vratili bi se u kola i otišli. Maskirana domaćica bio je uvijek mušlarac, kao i svi sudionici te maskirne igre.

Korizmeno-uskrsni običaji

Drijenak za blagoslov na Cvjetnicu

Uskrs je najveći i najstariji blagdan u Hrvata. Hrvati slave Uskrs od trenutka kad su primili kršćanstvo prije više od 13 stoljeća. Naziv Uskrs se izvodi od glagola uskrsnuti što simbolizira bit i smisao novog života. Priprema za blagdan Uskrsa naziva se Korizmom. U Brdovcu se za vrijeme korizme posebno njegovala tradicija križnog puta. Križni se put obavlja i danas dva puta tjedno tijekom korizme u župnoj crkvi sv. Vida u Brdovcu. Tradicionalni križni put broji četrnaest postaja, dok je petnaestu postaju 1969. godine uveo umjetnik iz zaprešićkog kraja Josip Cerinski, a ta posljednja postaja prikazuje uskrsnuće. Posebno se u korizmenom razdoblju pazilo da se ne viče i ne pjeva glasno. Nisu se održavale svadbe, niti zabave.

Cvjetnica je nedjelja prije Uskrsa. Nazivaju se još i Cvitna nedilja, Maslinica, Maslinska nedija i Nedjelja Muke jer se na taj dan u crkvama pjeva Muka Isusova i blagoslivljaju grančice drijenka ili maslinove grančice na spomen Isusovog ulaska u Jeruzalem. Drijenak u narodu predstavlja posebno zdravu biljku, simbol je zdravlja i čvrstoće. Otud u narodu i izreka zdrav ko dren. Posljednjih godina tradicija nošenja te biljke u crkve pomalo izumire zbog sve manje drijenka te se sve više na Cvjetnicu u crkvu nose maslinove grančice. Neki od običaja su i kićenje zdenaca uoči Cvjetnice, zatakanje blagoslovljene grančice o strop, umivanje u vodi s cvijećem. Danas se u Brdovcu umjesto drijenka u crkvu na blagoslov nosi maslinova grančica, koju se potom stavlja u vazu. U Jakovlju se nekad na Čistu srijedu izrađivala maska kobile, Obično su je u tome sudjelovali muškarci. Neoženjeni muškarci glumili su kobilu, koju bi treći od njih tjerao u obilazak kuća neudatih djevojaka. Do danas taj običaj nije opstao. Stanovnici Jakovlja danas odlaze na blagdan Cvjetnice na obred pepeljenja te beru drijenak i mirisni korijen, tj. gugan koji nose na blagoslov te ga poslije blagoslova imaju običaj staviti u novčanik za blagostanje, a grančicu drijenka zataknuti na trijem kuće kako bi donijela blagoslov cijeloj obitelji. Cvjetnom nedjeljom započinje Veliki tjedan ili Sveti tjedan ili, kako se naziva u brdovečkom kraju, Veliki kedan. U tom tjednu svi su posvećeni kućnim poslovima od spremanja kuća do pripremanja svega što je potrebno za uskrsnu proslavu. U dane Svetog trodnevlja, točnije od Velikog četvrtka do Velike subote, u kući i na polju nisu se obavljali veći radovi, posebno se nije smijelo dirati u zemlju, dakle obrađivati zemlju. U Brdovcu bi stanovnici uvečer tijekom Velikog tjedna molili.

Na Veliki četvrtak se u Brdovcu izvodi stari običaj pranja nogu. Po šest osoba nalazi se sa svake strane oltara, dok im župnik polije noge, dok im kapelan ili župnikovi pomagači noge potom brišu. Poslje bogoslužja simbolički se vežu zvona te ona utihnu do Velike subote, a umjesto njih koriste se regetalke, regetala i klepetala od drva. Danas se koriste male škrebetaljke, simbolične veličine, poput onih za djecu. Za vrijeme obreda svečano se odnosi Presveto u sporednu kapelu na oltar svete Barbare, gdje se zatvara u Svetohranilište. Na kraju obreda se glavni oltar rasprema, tako da se skine oltarnik, a Svetohranilište ostaje prazno do svete mise na Veliku subotu. Tako se obilježava spomen Isusova uhićenja u Maslinskom vrtu te početak njegove muke.

Tradicionalna tehnika bojanja jaja

Veliki petak označava dan Isusove smrti. Tada u Brdovcu nema svete mise, ali se održavaju obredi, križni put te se na kraju Isusovo tijelo prenosi u Božji grob gdje vjernici iskazuju štovanje. U crkvi svećenici nose crvenu boju, jer crvena boja predstavlja muku. U crkvi također nema svete mise već se održavaju samo obredi Velikog petka, koji se dijele u tri dijela: prvi dio obuhvaća Službu riječi, koja obuhvaća izvještaj o Isusovoj muci prema Evanđelju sv. Ivana, a završava molitvom vjernika. Drugio dio tih obreda obuhvaća Klanjanje križu. Tada vjernici ljube križ i pjevaju tužaljke. Treći dio bogoslužja je Sveta pričest, a ona se donosi na sporedni oltar. U Brdovcu je posebno dojmljivo klanjanje križu i ljubljenje križa. U prošlosti je bio običaj da se križ ljubi, dok se danas vjernici naklone pred njim ili ga dotaknu. Nekoć se to nazivalo kuševanje križa ili kuševanje Isusa. U Prigorju Brdoveečkom štuju se slični običaji kao i u Brdovcu: posti se i ne obrađuje se zemlja.

Tradicionalne uskrsne pisanice

Velika subota dan je Isusovog počinka u grobu. Obilazi ga se sve do blagoslova uskrsne hrane koji je u Brdovcu u popodnevnim satima. Za odlazak na blagoslov pripremala se košara hrane: kuhana šunka, kobasice, jaja, hren, mladi luk, malo soli, ponekad i vino, uz mnoštvo peciva, kruha i kolača. Nekad su žene hranu za blagoslov pokrivale bogato ukrašenim stolnjacima i nadstolnjacima, dok se danas u Brdovcu ta tradicija podosta promijenila. Danas se na posvetu nosi hrana, no sve je mnogo skromnije, od količine hrane, do ukrasnih salveta kojim se ta hrana prekriva. Njeguje se običaj da se sve košare koje stanovnici donesu na blagoslov poredaju uz put pred kapelom ili križem , a po sredini potom prolazi svećenik, koji predvodi molitvu i blagoslivlja hranu. Pravilo koje se zadržalo je da hranu na blagoslov nose mlađe osobe, najčećše mlade djevojke, za koje se vjeruje da ukoliko baš jedna od njih prva stigne kući, da će ista ta i prva okopati kukuruz koji je njezina obitelj posijala. Održavaju se običaji blagoslova vatre ispred crkve u mjestu. Vatra podsjeća na gorući grm iz kojeg je Bog govorio Mijsiju, a od te vatre koja nastane obično je svećenik u Brdovcu palio uskrsnu svijeću koja označava uskrslog Krista. U Prigorju Brdovečkom se do danas sačuvala tradicija paljenja gube, jer to označava želje da sljedeća godina bude dobra. Na Veliku subotu pjevale su se razne pjesme i napjevi: Svjetlo Kristovo, Aleluja, Kliči Bogu zemljo moja, Radujte se kršćani. U Jakovlju se u prošlosti na Veliku subotu palio krijes, no taj je običaj danas napušten.

Košara za blagoslov hrane

U prošlosti bi ljudi išli na ranojutarnju misu na Uskrsu, jer se hrana nije blagoslivljala na Veliku subotu. Vjernici i danas odlaze na svetu misu i jedni drugima upućuju čestitku: "Sretan Uskrs!". U Jakovlju su ljudi nekoć Uskrs čestitali drugačije: "Mir s vama!". U Brdovcu se i danas na prvu jutarnju uskrsnu svetu misu u crkvu nosi hrana na blagoslov ili posvećenje. U Jakovlju bi stanovnici žurili kući poslije blgoslova, jer onaj koji bi prvi stigao kući donio bi blagostanje obitelji, a običavali su da žene tri puta s košarom obiđu kuću. Poput Jakovlja i u Brdovcu blagoslovljenu hranu svi ukućani zajedno kod kuće jedu za uskrsni doručak. Ostaci blagoslovljene hrane ne bacaju se nego spaljuju, a stolnjaci kojima se u košarama prekrivala hrana za blagoslov bacaju se na voćke u dvorištu radi boljeg uroda. Mrvice hrane, u Brdovcu se nikad nisu bacale, već su se nosile na njivu ili su bile hrana za kokoši. Čuvala se u prošlosti u Brdovcu i kost blagoslovljenog mesa, kao zaštita za kuću ili bi se bacila na njivu kako bi ista bolje rodila. Na Uskrsnu se nedjelju za ručak okuplja cijela obitelj. U prošlosti su se stanovnici Brdovca trudili na taj dan obući se čim ljepše i svečanije, no danas to više nije tako. Danas se jede juha sa rezancima, pečenje te dizani kolači te kuglof - slatki uskrsni kruh ili pak vrtanj - pletenica savijena u krug tako da ima rupu u sredini. A u posljednje vrijeme često se priprema i pinca ili sirnica - slatki uskrsni kruh s jajima.

Uskrsni ponedjeljak je nastavak uskrsnog slavlja. Toga se dana također ide na svetu misu, jedu se uskrsna jela te posjećuje rodbina i prijetelji. U starini je na Uskrsni ponedjeljak bio običaj da djevojke vodom polijevaju momke, da djeca igraju igru tucanja jaja te plesanje uskrsnih kola. Ćuška je drveno jaje koje bi djeca podmetnula pri uskrsnom tucanju jaja.

Jurjevo

Jurjevo se obilježava 23. travnja. Učenici prvih razreda OŠ Ante Kovačića iz Marije Gorice svake godine obilaze Mariju Goricu i okolna mjesta. Povorku predvodi dječak kojeg nazivaju Zeleni Juraj. On na štapu nosi glavu konja glumeći da jaše pravog konja. Zeleni Juraj na glavi nosi šešir, a u ruci mač. Pjevajući povorka hoda odjevena u narodne nošnje, a na glavama nose vjenčiće od zelenih grančica. Stanu kod nekoliko kuća te otpjevaju narodnu pjesmicu te tako na poseban način uljepšaju taj običaj. Od ljudi na dar dobivaju slatkiše, kolače, voće. U svim kazivanjima Jurjevo se spominje kao izrazito pastirski praznik koji najavljuju obavezne i do danas uveliko održane vatre - jurjevski krijesovi. Navečer uoči Jurjeva kuri se krijes: u polju, u vinogradima, na križanjima i na dvorišnim ulazima (kuda prolazi blago). Za krijes se nekoliko dana unaprijed priredi hrpa granja, lozja, kukuruzovine i borovice. Oko krijesa se pjeva, juška i preskače se oganj. Djeca uzimaju s vatre upaljene grane i s njima juškajući trče kroz polje. Posljednjih godina pale se automobilske gume. U prošlosti bi na samo Jurjevo ujutro pastiri kod kuće dobivali kuhano jaje. Koji dođe posljednji na pašu i još ne donese jaje, rugaju mu se da je pezdec. Popodne, prije odlaska kući, pastiri su pleli vijenac od vrbova granja i cvijeća. Kravama se vijenac vezao za rogove, i to tako da se uz svaki rog pričvrstila i kita cvijeća. Preko čela se kravi stavljala parta (kao mladenki) – trak oguljene vrbine kore. I svinjama su se oko vrata naticali vijenci, pa su preplašene bježale. Vijenci su se skidali pred stajom i bacili na krov. Ako su spali s krova, znak je da će dotični pastir zapasti – skrenut će mu blago na tuđi pašnjak ili u žito. Kako je Jurjevo posljednji dan slobodne zajedničke paše u polju – poslije Jurjeva svatko pase isključivo na svojem, gdje nije obradivo zemljište – pastiri žale za bezbrižnom ispašom u polju, kada nije trebalo osobito paziti da blago ne zaluta na tuđe. Kao izraz toga žaljenja većini je ljudi bio poznat ovaj tekst :"Sveti Juraj krijese kuri, jaj, polje, jaj". Ljudi se ne sjećaju je li se to pjevalo ili samo govorilo. Smatra se da se jurjevski krijes preskače zbog obrane od tuče.

U Jakovlju se nekada palio jurjevski krijes. Taj je dan označavao i početak sjetve kukuruza U Dubravici se danas na taj dan okupljaju stanovnici i pjevaju Jurjevsku pjesmu.

Blagdan Jurjeva bio je posebno bogato proslavljen u Brdovcu. Kako piše Pavao Kutarčić pastiri u okolici Brdovca veselili bi se tom blagdanu, jer bi za taj dan okitili blago prvim proljetnim cvijećem. Uoči Jurjeva mladi dečki, koji su znali svirati i pjevati bi obilazili kuće po Brdovcu i okolici. Jedan je nosio košaru sa mladim grančicama lipe ili jorgovana, koje bi darivao svakoj kući u zamjenu za jaja i novac. Dobivene darove podijelili su među sobom. U Brdovcu su se također palili krijesovi u prošlosti, no danas je taj običaj zaboravljen.

Podizanje majuša

Majuš u Zaprešiću

U centru Zaprešića, uoči Praznika rada postavlja se Majuš, ukrašeno mlado bukovo drvo. Izvorno, Majuš nije običaj zaprešićkog kraja, no našim je građanima postala tradicija.

Majuš se postavlja i u Brdovcu, također oko 1. svibnja. Obično Majuš postavljaju muškarci iz mjesta, dok djeca prate cijeli događaj.

Ivanje

Blagdan Ivanja slavi se svake godine 24. lipnja. Označava rođenje Ivana Krstitelja koji je navijestio dolazak Isusa Krista. Poput ostalih blagdana Ivanje je također proteklo od poganskih svetkovina. Najznačajniji i najrašireniji narodni običaji na Ivanje je paljenje ivanjskih krijesova, odnosno običaji paljenja vatri poznatijih pod nazivima krijes, kres, kris, koleda, svitnjak. U Zaprešiću i okolnim mjestima uoči Ivanja nabere se "paprati, rože, vratič, bijeli luk". U Brdovcu bi se grančice ili svežnjići zataknuli za svinjac da bude sreće pri svinjama, a kravama bi se oko rogova stavljali pleteni vjenčići da bi davale više mlijeka. U Jakovlju se nekad cvijeće stavljalo pod trijem kao zaštita ukućana. U Dubravici se i danas pali ivanjski krijes okom kojeg se pjeva i pleše.

Svi sveti

Dan Svih svetih (1. studenoga) i Dušni dan (2. studenoga) slave se u Zaprešiću i njegovoj okolici gotovo na jednak način. To su dani kada se uređuju grobovi, pale se svijeće na grobovima obitelji, rodbine i prijatelja. U prošlosti su se na Dušni dan pokojnicima donosila i ostavljala razna jela na grobovima ili bi im se jelo i piće ostavljalo na stolu preko noći.

Martinje

Sveti Martin živio je u 4. stoljeću i bio je starorimski legionar i veliki ljubitelj vina. Legenda kaže da je biskup Martin uveo ceremonijal krštenja mošta koji je do tog vremena bio zabranjen, jer se smatralo da je poganska svečanost. Blagdan svetoga Martina ili Martinje slavi se 11. studenog kao spomendan smrti svetog Martina. Danas se običaj proslave Martinja njeguje i u Jakovlju, gdje se krsti mošt, a nekad se jela i guska s mlincima. Slično je i u Brdovcu te u Dubravici, gdje se vjeruje da je sv. Martin ukrao vino i pretvorio ga u mošt.

Adventsko-božićni običaji

Slamnati luster

U Zaprešiću i okolici adventsko- božićni običaji započinju spomendanom svete Barbare, 4. prosinca. Na taj dan stavlja se pšenica u tanjuriće koja proklija do Božića i postaje božićni ukras. Tradicija sijanja pšenice ponekad se veže i uz blagdan sv. Lucije, 13. prosinca. U Zaprešiću i okolnim mjestima na blagdan sv. Lucije započinje i odbrojavanje dana do Božića. Svakog se dana zapisuje kakvo je vrijeme te vremenska prognoza tih dvanaest dana do Božića označava kakvo će vrijeme biti u narednih dvanaest mjeseci sljedeće godine. Te zabilježbe nazivaju se brojenice. U Brdovcu advent započinje četiri nedjelje prije Božića paljenjem svijeće na adventskom vijencu.

Blagdan svetog Nikole slavi se 6. prosinca. Tome se blagdanu najviše vesele djeca koja noć prije čiste čizmice i stavljaju ih na prozor te se nadaju darovima od svetoga Nikole. Uz svetog Nikolu u novije vrijeme ide i Krampus, koji djeci u čizmice stavlja šibu.

Tradicionalni božićni nakit - Kinč

Danas se u Jakovlju prije proslave Božića kuća ukrašava lampicama, a njeguje se i običaj zornica te paljenja svijeća na adventskom vijencu. Na Badnjak se posti te se odlazi na polnoćku. Panj badnjak palio se nekad u Jakovlju, no taj je običaj danas zaboravljen. Djeca su nekad poklone tražila u slami. Obično su to bili orasi i jabuke. Nekad je postojao običaj da u kuću prvo mora ući muškarac, kako bi obitelj imala sreće kod uzgoja stoke. U Brdovcu se na Badnjak uređuje kuća, pripremaju se kolači, a navečer se kiti bor te se odlazi na polnoćku. U Dubravici i Luki se njeguju isti običaji. Ispod božićnog drvca stavljaju se jaslice koje mogu biti ručno izrađene, od kartona, drveta, gipsa ili gline.

Tradicionalni božićni kolači
Bor

Božić se slavi u društvu obitelji. Božićni ručak je svečan i bogat. Ako na Božić padne kiša, vjeruje se da će uroditi samo ono što se okopa motikom. Nakon polnoćke znanci i rodbina se mirbože ili božićaju. Uobičajeno je čestitanje i darivanje, a značajan dar je crvena jabuka. Na Božić su se svi svečano odijevali i išli na misu. U Brdovcu bi se na stolu našla juha, purica s mlincima, salata i obilje kolača. U Luki su se na stolu obavezno našle orahnjača i makovnjača. Tek na Štefanje odlazilo se u goste čestitati Božić.

Na Staru godinu bili su mise zahvalnice koje su se obavezno posjećivale. Svaka je kuća poslala u crkvu toga dana barem jednog ukućana kako bi se doznali važni podaci koje bi iz župskih knjiga priredio župnik. Prema njima se i danas doznaju važne pojedinosti iz života župe. Nova se godina dočekivala manje svećano nego što se dočekivao Božić. No pritom se ipak pazilo da se toga dana blaguje pečeni odojak. Vjerovalo se da mora toga dana jesti pajcek koji ruje prema naprijed, a ne perad koja svojim nogama čeprka i rasipa gospodarstvo. Po tradiciji se božićni kruh čuvao do toga dana.

Tri kralja još se nazivaju i zvezdari ili križari. Na Sveta Tri kralja osim čestitara po selu su hodali i dječaci te obično pjevali:“O Sveta Tri kralja, o blažen vaš dan…“ ili „Tri kralja jahahu…“ noseći tzv. zvizdu ili zvezdu (već prema izgovoru mještana) napravljenu od jednog okruglog rešeta za brašno, promjera 40 cm. Dječaci su išli od kuće do kuće, skupljajući sitne darove kao što su jabuke, jaja, pokoja kobasica i nešto malo novca. Stariji čestitari nosili su gipseni kip majke božje svjećne i pjevajući pjesmu.“Majka božja svjećnica, ka bu vas posvetila…“ Na Tri kralja vrši de blagoslov vode. On je nastajao oko velikog bednja koji je stajao pred crkvom. Svi su žurili da što prije donesu kući blagoslovljenu vodu.



PRIKAZ BOŽIĆNIH OBIČAJA U GRADSKOJ KNJIŽNICI ANTE KOVAČIĆA U IZVEDBI KUD-a KUPLJENOVO

Literatura

BARLEK, Josip. 2008. Brdovečki običaji korizmeno-uskršnjeg vremena. Brdovec: Muzej Brdovec.

BRAICA, Silvio. 2004. Godišnji običaji. Split: Marjan tisak.

KUTARČIĆ, Pavao. 2004. Općina i župa Brdovec : Obiteljska i rodoslovna stabla 1800.-2002. Ključ Brdovečki : Vlastita naklada.

STEINER, Rudolf. 2008. Ivanje. Zagreb: Biblioteka Blagdani.

Za tradiciju i kulturu. // Martinje. Dostupno na: http://potepuhi.wordpress.com/martinje/ (posljednji put pregledano 14. svibnja 2014.).

Osobni alati