Narodni govor
Izvor: Wiki-dveri
Sadržaj |
Kajkavska ikavica
Prema istraživanjima jezikoslovaca utvrđeno je kako na području oko rijeke Save i Sutle prevladava u govoru kajkavska ikavica. Radi se o nekoliko sela koja okružuju i grad Zaprešić: Harmica, Drenje, Laduč, Ključ, Šenkovec. Na tim područjima žive kajkavci koji uz manja ili veća odstupanja govore čistim ikavskim govorom. Izuzetak je Harmica gdje se govori kajkavska ekavica. Brojni su se znanstvenici dosad bavili kajkavskom ikavicom, poput Stjepana Ivšića, velikog hrvatskog dijalektologa, Ivana Brabeca, Antuna Šojata te Stjepka Težaka. Upravo je Stjepan Ivšić utvrdio ikavizam na govornom području u okolici današnjeg Zaprešića potvrđujući to primjerom cista, što u književnom hrvatskom znači cesta. Zaključio je kako su ikavci zapravo stanovnici koji su se doselili na područje u okolici Zaprešića te da su izvorno oni zapravo čakavci, koji su od kajkavskog narječja prihvatili riječ kaj i još pokoju jezičnu crtu, a zadržali su svoj refleks starog slavenskog jata. O ovoj problematici pisao je i Antun Šojat: "Potpuno je prirodno da su okolni starosjedilački kajkavski govori utjecali na govor sutlanskih ikavaca i to u tolikoj mjeri da su stari čakavci postali kajkavci, s čitavim nizom tipičnih kajkavskih govornih osobina, od kojih su poneke potpuno prodrle u govornu strukturu doseljenog pučanstva, a poneke žive uz starije čakavske osobine." (Šojat, Antun. Kajkavski ikavci kraj Sutle. Zagreb: [s.n.], 1973., str. 40.)
Brojni su autori potvrdili kako nema sumnje da je došlo do spajanja dvaju govora, onog starosjedilaca - kajkavskog i onog doseljenika - čakavske ikavice. Tako je nastao kajkavski ikavski. Pretpostavlja se kako su doseljenici došli u današnju okolicu Zaprešića iz područja Pounja, a kao početak doseljavanja uzima se dolazak franjevaca u Mariju Goricu, za vrijeme turskih osvajanja u prvoj polovici 16. stoljeća. Stjepko Težak i Stjepan Babić, autori Gramatike hrvatskog jezika, zabilježili su kako je miješanjem čakavskog i kajkavskog narječja nastao današnji donjosutlanski govor, koji se rasprostire u selima na hrvatskoj strani oko ušća Sutle u Savu.
Osobine kajkavske ikavice
- iako su prihvaćene neke osobine kajkavskog govora, čuvaju se brojne osobine onog prvotnog govora: npr. izrazi posikau, posikli (ikavski odraz jata), maša (poluglas), leti, suša (akcentuacija)
- samoglasnik e neki govornici izgovaraju otvorenije
- nazalno j zamijenilo je palatalni nazal nj
- glas i na mjestu starohrvatskog i praslavenskog jata: grih, srida, zvizda, doli, striha, čovik, vitar, cista
- u nekim se riječima jat prereflektirao kao e: seno, deca, mleko
- deminutivni sufiksi -ek, -ec: stolček, bedaček, pasec, sirec, kipec, gusačec, ščapec
- vrlo često umjesto slova o u nastavku instrumentala jednine dolazi slovo u: babum, rukum, bratum, selum
- prednaglasno o može se zamijeniti s u: kostjum
- samoglasnik u zamjenjuje o: una, koruza
- na mjestu nekadašnjeg poluglasa dolazi glas a: stolac, kolac, mastan, maša
- šesterovokalski sustav dolazi u kratkim i dugim slogovima, pa tako umjesto o dolazi u u nastavku instrumentalne jednine: babum, bratum, selum
- kratko a ispred j u zatvorenom slogu prešlo je u e: dej
- prednaglasno o može se zamijeniti s u: kostjum - samoglasnik u javlja se umjesto o u prilogu unda
- u prefiksu raz- glas a prešao je u glas e: reič, restopiti, rezlije
- na mjestu prefiksa pro- stoji prefiks pre-: prederat
- početno u ima protezu v-: vura, vučitelica, vučit, vužgat
- sačuvao se stari skup šč: ščipat, iščem, dvorišče, puščat
- glas –l na kraju sloga je prešao u neslogotvorno u: oženiw, zaručiv, jiw, pewnica
- dolazi do zamjene glasa v glasom f: popifka, črf, zdraf, fala
- glas t zamjenjuje se glasom k, obično u skupu kl: sukla, mekla, sviklo, klak
- na mjestu književnog lj stoji l: želizo, lipota, lipši
- iza palatala dolazi do gubljenja j: Boži, Majka Boža
- moguć je prijelaz iz h u f: lahko – lafko, žuhko – žufko, mehko – mefko, prhko – prfko
- nema sibilarizacije: junak – junaki, orih – orihi, vuk – vuki, čovik – čoviki
- nema jotacije: listje, snopje
- skup čr nije se mijenjao u cr: črn, črf, črlen
- tri akcenta: kratki, dugosilazni i dugouzlazni
- ne postoji vokativ, umjesto njega koristi se nominativni oblik: čovik – čoviče
- komparacija pridjeva tvori se dodavanjem nastavka –iji: dobar – dobriji, debel – debliji, suh – suhiji
- nekoliko pridjeva ima sufiks –ši: lahki – lakši, lipi – lipši, mlat – mlajši
- umjesto pridjeva visok koristi se pridjev velik, a komparativ viži
- u infinitivu glagola zabilježen je gubitak krajnjeg i: kopat, dilat, jist, pit
- karakteristični su glagoli sa sufiksom –ni, umjesto –nu kao kod drugih kajkavaca: zdignit, splahnit, porinit
- buduće se vrijeme u donjosutlanskom govoru izriče futurom sa svršenim prezentom glagola biti: došo bum, bum došla
- uz glagole se upotrebljava i povratna zamjenica si: pogle si, popi si
- ne koristi se nekoliko glagolskih vremena: aorist, imperfeket, glagolski prilog i futur prvi
- prilozi gube o: sim, tam, tak, ovak
Dijalekti Općine Dubravica
U Općini Dubravica postoje dva dijalekta. Sjeverni dio općine razvio je svoj autohtoni kajkavski dijalekt, koji se naziva i cesarski, dok južni dio općine govori ikavski dijalekt, koji je razvio pod utjecajem ikavštine. Taj dijalekt još se naziva i bezjački dijalekt. Autohtoni kajkavski dijalekt nastao je iskrivljavanjem njemačkih, slovenskih te nekih kajkavskih riječi. Stoga je potrebno uvesti dodatna slova, tj. grafeme, kako bi se taj govor mogao zapisati. Autohtoni ikavski govor sličan je književnom govoru, ne posjeduje prijeglase, dok se u slogovima ističe dužina slogova te naglasci.
Osobine kajkavskog dijelekta općine Dubravica:
- kod izgovora slova a naglo se prelazi na slovo e: kufar
- poluglas između slova a i e izgovara se tako da se zajedno izgovori ae: gaenk
- kod izgovora slova e naglo se prelazi na slovo i: zdela, den
- kod izgovora slova o naglo se prelazi prema slovu e: vora, pora
- kod izgovora slova u naglo se prelazi u slovo e: tuja, kupeca
- slovo l u izgovoru obično zvuči kao nepotpuno slovo lj: lukja
- slovo o često je spojeno s prethodnim ili sljedećim suglasnikom, naziva se i promuklo o: noplat, vuho
- ima puno arhaizama i riječi koje izumiru poput: ajs, balivnica, barajt, butra, cijak, čabar, čislo, dreš, gaenk, kahla, lopar, stija, taca, vager, žutarka
- brojne su riječi iz stranih jezika poput: ambrela, brenza, cajgar, cukor, flajsek, kuč, odoren, sodat, zdaj
Jasna Horvat: Ikavica
Lipo
Misec
Seno
Cista
to je moja ikavica.
Te riči pri nami sako dite zna
či se muti pri Suklici
il' na vrhu zelenoga briga.
I dol i gor zvoni zvoniju
i z jimi naše riči letiju!
Či se doda i naš KAJ, to nam je unda kak
h didinoj voži črleni dilanac:
kaj lipo nori,
kaj misec sviti,
kaj seno diši, kaj cista beži!
Literatura
Donjosutlanski govor i običaji. 2007. // Kajkavska ikavica: zbornik kajkavske ikavice. / urednice Božica Jakolić, Jasna Horvat. Šenkovec: Osnovna škola Ivana Perkovca.
Općina Dubravica - monografija. 2006. Dubravica: Općina Dubravica.
