Narodna nošnja Prigorja Brdovečkog

Izvor: Wiki-dveri

Skoči na: orijentacija, traži

Narodna nošnja je danas uobičajeni naziv za tradicijski način odijevanja seoskoga stanovništva, koje se nekoć bitno razlikovalo od načina odijevanja stanovnika gradskih sredina. Brdovečki kraj je smješten u Hrvatskom zagorju, na zapadu Zagrebačke županije, gdje su se narodne nošnje izrađivale od lana i konoplje što je uvjetovano klimatskim obilježjima brdovečkoga kraja. Osnovna značajka brdovečke nošnje jest tkanje, dok su se vez i ostali ukrasi dodavali tek sporadično. Poslove oko sijanja, žetve i obradbe lana i konoplje obavljale su žene, no tkanje platna na tkalačkom stanu bilo je isključivo muški posao, stoga su i ukrasi skromni. Žene su dalje krojile, šivale nošnju i ukrašavale pojedine dijelove vezom crvene, crne i zelene boje pa je ženska nošnja bila i slikovitija od muške. Ponekad se za neke dijelove nekadašnje odjeće koristilo i pamučno platno industrijske proizvodnje.


Svečana ženska narodna nošnja brdovečkog kraja

Osnovni dijelovi ženske nošnje bili su rubača celača ili kikla (haljina) i fertun (pregača). Kikla u jednom komadu prekrivala je tijelo od vrata do polovice listova te imala duge trapezoidne rukave koji su se sužavali prema šaci. U struku se kikla steže ručno izvezenim crvenim pojasom, a sprijeda se stavlja fertun. Stražnji dio rubače i fertuni ukrašeni su i skupljeni u čvrste sitne okomite falde (nabore). Nošnja djevojaka i mlađih žena do udaje bila je cifrasta (ukrašenija), dok je odjeća starijih žena bila s manje ukrasa i tamnijeg kolorita. Ukrasi su se nalazili na ovratniku, ramenima, krajevima rukava uz zapešće te na prsnome i na donjem rubu stražnjeg dijela haljine. Ukras na fertunu bio je raspoređen u donjem dijelu ili cijelom površinom materijala. Kolorit je mogao biti različit, ali je prevladavala crna boja uz dodatak crvene, zelene ili ružičaste niti. Motivi ukrasa bili su ograničeni na uže ili šire parte (pruge). Ispod kikle nosila se podsuknja od tanjeg platna ili dopasnica ili unterica te kratka košulja dugih uskih rukava. Žene su obuvale škorje (čizme) ili visoke cipele.



Literatura: Nerina Eckhel, Tekstilno rukotvorstvo i narodna nošnja brdovečkog kraja, Brdovec 2016. Ivica Ivanković, Vladmir Šimunić, Hrvatske narodne nošnje, Multigraf d.o.o., Zagreb, 2001. Pavao Kutarčić, Općina i župa Brdovec, obiteljska i rodoslovna stabla 1800.-2002., Ključ Brdovečki 2004. Monografija općine Brdovec, Brdovec 2017. Tkalčić, Vladimir, Seljačke nošnje u području Zagrebačke gore, Zagreb, 1925.



Udane žene glavu su prekrivale maramama različitih boja i sitnih uzoraka, vunenim ili svilenkastim, a najčešće su nosile tzv. ingleški rubac izrađivan od pamuka u crvenoj boji s cvjetnim uzorcima. U svečanim prilikama nosile su kraluše (ogrlice od perlica). Zimi bi žene nosile štrikanac - strojno pletenu veliku vunenu kvadratnu maramu s resama, koju bi presavijenu u trokut ogrtale preko ramena.

Muška narodna nošnja brdovečkog kraja

Muška narodna nošnja brdovečkog kraja sastojala se od: košulje (rubače), platnenih hlača (gače), šešira (škrlaka) i čizama (škorje). Košulja ili rubača sastavljala se od prednjeg i zadnjeg dijela koji je bio izrađen iz jedne širine platna u tzv. pončo kroju s pregibom na ramenima i rasporom na prsima. Na prsima su bili sitni nabori koji su mogli biti ukrašeni vezom sitnog uzorka bijelim koncem. Uz vratni prorez košulje prišivao se manji ovratnik. Rukavi su završavali užom orukvicom. Košulja je bila duga do polovice stegna i nosila se preko platnenih hlača. Povrh košulje oblačio se prsluk bez rukava izrađen od crnoga tvorničkog sukna, a u struku opasivao kožni remen. Gače su bile sastavljene od dvije nogavice, od kojih je svaka izrađena od cijele širine domaćeg tkanog platna. U struku su se vezivale pletenom uzicom zvanom svitjak. Na glavi se nosio šešir - škrlak uskoga oboda. Na noge je muškarac obuvao kožne čizme - škorje izrađene u obrtničkoj radionici. Djevojčice i dječaci odijevali su kikljicu ili plaftaču (dužu košuljicu). Dječja nošnja nije se razlikovala i nije imala ukrasa. U prvim desetljećima 20. stoljeća dolazi do promjene načina života. S obzirom da muškarci odlaze na rad u gradske sredine počinju se i odijevati poput gradskoga stanovništva. Ujedno je nabava nove, jednostavnije odjeće postala dostupnija, a narodna nošnja preuzima ulogu svečanog ruha te izlazi iz svakodnevne upotrebe.

Osobni alati