Maksimilijan Vanka
Izvor: Wiki-dveri
Zagreb, 11. svibnja 1889. - Vallorta (Meksiko), 02. veljače 1963. - hrvatski slikar i kipar
Sadržaj |
Djetinjstvo i školovanje
Maksimilijan Vanka je rođen u Zagrebu 11. listopada 1889., pretpostavlja se, kao vanbračno dijete majke iz belgijsko-austrijske plemićke obitelji Von Fürstenberg i oca češkog grofa Zu Salmma. Vankina biološka majka, u visokoj trudnoći, dolazi u Hrvatsku roditi dijete za koje se u Austriji nije smjelo znati. Odmah po rođenju Vanku su dali na selo (Kupljenovo) Dori Jug koja ga je dojila i othranila. Dora je redovito dobivala novac za djetetovo izdržavanje, ali ga je i zavoljela kao da je njezino vlastito. Kada je Maksimilijanu bilo osam godina, djed po majci (bogat austrijski plemić) saznaje za njega, te ga šalje u dvorac Brestje gdje je započeo novi život i školovanje pod vodstvom profesionalnih učitelja. Nakon preseljenja u dvorac Maksimilijan više nikada nije vidio svog djeda, koji je ubrzo i umro. Višu školu za umjetnost i umjetni obrt završio je kao đak Bele Čikoša Sesije. Daljnje školovanje nastavlja 1910. godine u Bruxellesu u specijalnoj školi za komponiranje kod profesora Jeana D'Evillea i Constanta Montalda. U Bruxellesu je nagrađen zlatnom medaljom za sliku Proštenjari.
Akademija likovnih umjetnosti (1920.-1934.)
Godine 1920. Vanka je postao pomoćnim učiteljem crtanja akta na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, a učiteljem 1921. Na istoj školi postaje profesorom 1923. godine. Vanka je studente podučavao kompoziciji, crtežu i fresko tehnici sve do odlaska u Ameriku 1934. godine. Smatra se prvim koji je u naše krajeve uveo sangvinu (crtež izveden crvenom kredom). Na prijedlog Roberta Frangeša Mihanovića, Vanka je 1929. godine izabran za dopisnog člana Umjetničkog razreda Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Stanovao je iznad Kamenitih vrata te rado posjećivao kazališta i koncerte. Družio se s Ljubom Babićem, Vladimirom Becićem, Brankom Šenoom i ostalim slikarima. Rado se družio i s poznatom skladateljicom groficom Dorom Pejačević, čiji je portret naslikao dvadesetih godina u Beču.
Obitelj
Maksimilijan Vanka upoznaje svoju buduću suprugu, Amerikanku Margaret Stetten 1918. godine., posredstvom zajedničkog znanca Gustla Franka. Vjenčali su se 27. kolovoza 1931. godine u Lumbardi na Korčuli, te živjeli na relaciji Korčula-Zagreb-Amerika. Kći Peggy rodila im se 1932. godine.
Korčulanin Vanka
Na otoku Korčuli Vanka je utemeljio likovnu koloniju te je tamo provodio ljeta družeći se s kolegama slikarima. Rado se družio sa slikaricama Nastom Rojc i Verom pl. Nikolić Podrinskom. Nakon Vankine smrti, udovica Margaret i kći Peggy Vanka-Brasko darovale su 1968. godine Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti dvije kuće na Korčuli i četrdeset i sedam Vankinih umjetničkih djela nastalih u Korčuli i Americi. Veća vila, uz korčulanski Lungo mare, postaje Memorijalna zbirka otvorena javnosti (1968.). Danas se Vankini radovi nalaze u Memorijalnoj zbirci Maksimilijana Vanke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Korčuli, Modernoj galeriji u Zagrebu te u James Michener Art Museum (Doylestownu).
Amerika
Od 1934. godine Vanka živi i radi u Americi. Prvu izložbu u New Yorku piriredio je u studenom 1934. godine u galeriji Marie Sterner Linott. Osvrt na izložbu objavile su i novine New York Post, a kritike su bile pohvalne. Vanka je u New Yorku živio od 1934. do 1941. godine i u tom su periodu najčešća inspiracija njegovih djela njujorški neboderi, prosjaci i beskućnici, lučki barovi, ulične tučnjave, ljudi s dokova... Tijekom tridesetih godina Vanka je proputovao Ameriku od Istočne do Zapadne obale. Rad na freskama u Crkvi svetog Nikole u Millvaleu kraj Pittsburgha počeo je 1937. godine. Freske su bile narudžba patera Alberta Žagara, tadašnjeg župnika Hrvatske katoličke crkve i proglašene su najboljim crkvenim freskama u Americi. Prvu izložbu u Pittsburgu Vanka je priredio u svibnju 1935. godine u galeriji Wunderly Brothers. U organizaciji izložbe pomogao mu je tadašnji konzul Kraljevine Jugoslavije u SAD-u Konstantin Unković, kojeg je Vanka upoznao na otoku Korčuli. Drugu izložbu u New Yorku imao je 1939. godine u poznatoj galeriji Newhouse. Godine 1941. Maksimilijan Vanka kupuje farmu The White Bridge Farm u Bucks Countyu (Pennsylvania). Farma je Vanku podsjećala na Hrvatsko Zagorje, gdje je proveo najranije djetinjstvo, te je tamo i ostao do konca svog života. U Bucks Countyu Vanka je radio kao profesor crtanja na koledžu u Doylestownu od 1947. do 1955. godine. U tom periodu eksperimentira bojama i novim tehnikama. Vanka zadnji put izlaže 1957. godine u galeriji Charles Barzantsky u New Yorku. Na toj izložbi mogle su se vidjeti najnoviji radovi s putovanja po svijetu i prve skulpture u keramici. Sliku Dječji vrt naslikao 1959. godine za unuku Mariju. Slika prikazuje nakošenu crkvicu s crvenim krovom i kupolu s tipičnim zagorskim baroknim zvonikom. Prozori i vrata oslikani su poput licitara, a na zvoniku je izvješena američka zastava. Iznad bočnih vrata crkvice vije se hrvatska trobojnica. 2. veljače 1963. godine Vanka je otišao na kupanje u Porto Vallarta u Meksiku i više se nije vratio. Vankin pepeo udovica Margaret prosula je uz obalu Atlantika u blizini Marylanda.
Događaj kraj Vallorte
Događaj kraj Vallorte pjesma je o slikaru Maksimilijanu Vanki, a vrlo ju je nadahnuto napisao suvremeni hrvatski književnik Borben Vladović, stanovnik Zaprešića. Pjesma je objavljena u zbirci poezije Lirski kockar, 2005. godine.
DOGAĐAJ KRAJ VALLORTE
Zbio se kraj Vallorte u Meksiku
sasvim običan događaj
u Tihom oceanu utopio se jedan starac
neki stranac
i tu bi priče mještana završile
jer ocean je velik, stari ljudi ionako umiru
Ali kraj Vallorte ocean
bi ponekad sličio uokvirenom akvarelu
raznih boja dotad neviđenih
vidljivih slojeva do neskrivene podloge
koju ne treba dirati
Ponekad se gusti ocean
pretvara u prozračno, malo, valjda
neko daleko more
govorili su nam
u veljači kraj Vallorte
izroni sasvim neobično srce
rekli su im
licitarsko srce
točno na onom mjestu
gdje se utopio onaj stranac
el artista de artes plásticas
Literatura
- Adamič, L. Zipka života. // Zaprešićki godišnjak 2000.-2001 : za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić, 2002. Str. 617-693.
- Adamič, L. Moj prijatelj Maks Vanka. // Zaprešićki godišnjak 1997 : za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić, 1998. Str. 150-178.
- Dupor, M. Korčulanin Vanka // Zbornik otoka Korčule. Sv. 2(1972), str. 179-182.
- Laljak, S. Tajna slikara Maksa Josipa Vanke / Zaprešićki godišnjak 1997 : za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić, 1998. Str. 147-149.
- Maksimilijan Vanka. // Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu. Zagreb : Akademija likovnih umjetnosti, 2002. Str. 222-223
- Maksimilijan Vanka. // Katalog izložbe Maksimilijan Vanka : retrospektivna izložba. Zagreb : Galerija Klovićevi dvori, 2002.
