Dvorac Novi dvori

Izvor: Wiki-dveri

Skoči na: orijentacija, traži
Obnova dvorca Novi dvori


Sadržaj

Geografski položaj

Novi Dvori

Jedinstvena kulturno-povijesna spomenička baština Novi Dvori nalazi se uz cestu koja od Zagreba vodi prema Hrvatskom zagorju kroz Zaprešić. Od središta Zagreba Novi su Dvori udaljeni 20-ak kilometara, a od središta Zaprešića 1,5 km. Spomeničku i gospodarsku cjelinu Novi Dvori čine dvorac Novi dvori, Kapelica sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić, perivoj, voćnjak, stambene i gospodarske zgrade, povrtnjak, obradivo zemljište i park-šuma.


Povijest dvorca

Stara slika Novih dvora, Femen 1897.
Vjerodostojni ispis vlasništva (ovjeren na Zemaljskom sudu 23.III.1852.)

Dvorac Novi dvori nekada je pripadao obitelji Čikulin, koja ga je ukrala Zrinskima poslije njihove propasti. Zatim su ga posjedovali Sermaži, Festetići pa Aleksandar Erdődy. Ban Josip Jelačić kupio ga je od jednog od grofova Erdődy 1851. godine. Grof Erdődy izjavljuje da je 16. srpnja 1851. primio od bana 175 000 forinti srebra za dvorac. Danas su Novi dvori u vlasništvu grada Zaprešića.


Ban Josip Jelačić

Slika bana Jelačića, litografija
Grofovski grb bana Josipa Jelačića

Ban Josip Jelačić rođen je 1801. u Petrovaradinu, a umro 1859. u Zagrebu. Bio je pristaša Hrvatskog narodnog preporoda te je njegovo imenovanje za hrvatskog bana 1848. godine i unaprjeđenje u generala izazvalo opće oduševljenje. Ukinuo je kmetstvo 9. srpnja 1848. u prvom mjesecu svog vladanja. Borio se protiv germanizacije i mađarizacije Hrvatske. Uveo je u škole i u urede umjesto njemačkog hrvatski kao službeni jezik. Postao je vrhovni vojni zapovjednik civilne Banske Hrvatske i Vojne krajine, a kasnije i guverner Rijeke. Nakon više stoljeća ujedinio je Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Rijeku i Međimurje.

Nakom smrti njegovi su posmrtni ostaci sahranjeni u Novim Dvorima, gdje su mirno počivali sve do nakon Drugoga svjetskog rata kada je čitav posjed, zajedno s kapelicom i naknadno izgrađenom obiteljskom grobnicom, bio devastiran.


Arhitektura dvorca

Novi dvori prije renoviranja

Dvorac Novi dvori sagrađen je u klasicističkom stilu, a sredinom XIX. stoljeća u negotičkom ga je stilu dao nadograditi grof Josip Jelačić. Današnji tlocrt dvorca rezultat je građevinskih zahvata izvedenih krajem XVIII. i početkom XIX. stoljeća. Prizemlje je veličine 44,45x12,70 metara. Iznad vanjskog ulaza u podrum uređena je terasa. Ograđena je stupovima, a s južne i sjeverne strane banov brat Đuro izgradio je ukrasna vrata od željeza. Na prvom katu nekada je bio drveni dio koji je ban povisio i izgradio od cigle, tako da može zadovoljiti potrebe stanovanja u XIX. stoljeću. Podrum zauzima gotovo cijelo podzemlje dvorca. Njegove dimenzije su 43,5x7 m. Fasada dvorca u neogotičkom obličju potječe iz banova vremena, točnije iz 1853. godine. Iznad glavnog ulaza dvorac je imao toranj sa satom.

Perivoj površine pet hektara u XIX. je stoljeću uređen na temelju autohtone šume hrasta kitnjaka i graba. Dvorcu se prilazi kroz drvored kestena dug 200 metara, koji je očuvan i danas. U obnovljenom dvokatnom gospodarskom objektu danas je smješten muzej "Matija Skurjeni". Od građevina na imanju Novi Dvori najveću kulturno-povijesnu vrijednost ima vršilnica, najstariji objekt na imanju, koji se spominje još u XVII. st.



Kapelica sv. Josipa

Neogotička kapelica sv. Josipa datira iz 1885. godine. Sagrađena je na brzinu zbog smrti Jelačićeve devetomjesečne kćeri Anke. Razdijeljena je lijepom pregradom na prednji dio za svetište i stražnji za vjernike.



Grobnica obitelji Jelačić

Grobnicu obitelji Jelačić izgradio je Đuro Jelačić u gotičkom stilu 1884. godine u skladu s oporukom svoga brata Josipa. Jednim dijelom grobnica je sagrađena od kamena iz kamenoloma u Vrapču, a drugim dijelom od neupotrebljivog kamena sa Zagrebačke katedrale. Može se podijeliti u dvije cjeline: podzemnu, u kojoj se nalaze ljesovi, i nadzemnu, koju čine dva polukružna stubišta koja vode na terasu. Na lijevoj strani urezan je naziv na latinskom kojim se upozorava da je ovo posljednje počivalište obitelji Jelačić od Bužina: "Familiae Jelačić de Buzin". U veljači 1991. godine, prije početka obnove kapele, ostaci pokojnih privremeno su preneseni na groblje Mirogoj, a u listopadu 1992. vraćeni su nazad u obiteljsku grobnicu. U grobnicu su više puta provaljivali kriminalci u potrazi za dragocjenostima.



Muzej "Matija Skurjeni"

Nastanak Muzeja "Matija Skurjeni" počiva na prvom ugovoru između Matije Skurjenija i Skupštine općine Zaprešić potpisanog 2.7.1984. Galerija je nazvana po zaprešićkom slikaru Matiji Skurjeniju. Galerija "Matija Skurjeni" otvorena je 1987. godine, a 2000. godine Ministarstvo kulture odobrilo je prerastanje galerije u Muzej "Matija Skurjeni".



Literatura

  • Čorak, Ž. Zaprešić : stambeno-komunalna monografija. Zaprešić : Samoupravna interesna zajednica stanovanja i komunalnih djelatnosti, 1990.
  • Dizdar Z., Leček S. Zagrebačka županija. Zagreb : Zagrebačka županija, 2003.
  • Gostl, I. Jelačićevi Novi Dvori : dobro bana Jelačića nekad i sad. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1990.
  • Laljak, S. Novi Dvori : od Jelačića bana do naših dana. Zaprešić : Matica hrvatska, 1991.
  • Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf
  • Obad-Šćitaroci, M. Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja. Zagreb : Školska knjiga, 1991.
  • Zagreb hrvatska metropola : turistički vodič 92/93. Zagreb : Turistička zajednica grada Zagreba : Masmedia, 1992.
Osobni alati