Dvorac Lužnica

Izvor: Wiki-dveri

Skoči na: orijentacija, traži
Južno pročelje dvorca

Sadržaj

Geografski položaj

Katastarska karta iz 1862.g.
Najstariji pisani dokument o dvorcu, 1761.g.
Drveno stubište dvorca s urezanom 1791. godinom.

Dvorac Lužnica nalazi se 5 km sjeverozapadno od centra grada Zaprešića u naselju Šibice. Smješten je na granici ravnice i Marijagoričkog pobrđa. Leži na 138 m nadmorske visine. U neposrednoj blizini dvorca nalazi se željeznička pruga Zagreb-Ljubljana i cesta Zaprešić-Brežice.


Povijest dvorca

Barokni dvorac Lužnica sagrađen je u drugoj polovici 18. st. Prvi vlasnik imanja Lužnica bila je plemićka obitelj Čikulin, podrijetlom iz Italije. U Hrvatskoj se Čikulini javljaju u 16. st. Među najvažnijim predstavnicima obitelji je Julije Čikulin (1580-1634), upravitelj vinodolskih posjeda Nikole Zrinskoga i vješt trgovac. U 18. st. imanje Lužnica dijeli se između grofa Ivora Franje Čikulina i obitelji Moscon. Obitelj Moscon otkupljuje cijeli posjed i dobiva ga Maksimilijan Moscon. Dvorac je nakon parnice o oporuci pripao grofovskoj obitelji Rauch koja ga je preuredila, a navodno i ponovno sagradila 1791. godine. Otada je posjed postao glavno sjedište obitelji Rauch.

Od 1927. godine dvorac Lužnica nalazi se u posjedu Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Lužnicu se naziva i "Marijin dvor". Dvorac je obnovljen 1982. godine. U njemu se jedno vrijeme nalazio Starački dom sestara milosrdnica. Danas je neposredno pored dvorca, na mjestu nekadašnjih gospodarskih zgrada, sagrađena nova zgrada, čiji je jedan dio namijenjen za Samostan sestara milosrdnica, a drugi dio služi za smještaj gostiju, sudionika različitih duhovnih i edukativnih programa u Duhovno-obrazovnom centru „Marijin dvor“. Dvorac je tako otvoren za javnost te je različitim programima postao atraktivno mjesto okupljanja šire zajednice.


Arhitektura dvorca

Dvorana u podrumskom prostoru

Dvorac Lužnica je jednokatni barokni dvorac u obliku slova U. Glavno pročelje okrenuto je prema jugu, a bočna krila zatvaraju malo ulazno dvorište. Glavni ukras dvorca su cilindrične kule na vanjskim uglovima i središnji rezolit na južnom pročelju. Kule nisu služile obrani, već stanovanju. Prizemlja su ukrašena rustikom, a na prvom katu u poljima ispod lučnih vijenaca nalaze se figuralni reljefni ukrasi: poprsja muških i ženskih likova. Na prvom katu dvorca nalazi se mala kapela sv. Križa s očuvanim kasnobaroknim inventarom. Očuvano je nekoliko kaljevih peći iz druge polovice 19. st., kamena balustrada na stubištu i četiri kasnobarokna ugrađena ormara u glavnoj dvorani. Dvorac pripada prvoj spomeničkoj kategoriji.


Perivoj

Perivoj je nastao potkraj 18. st. nakon izgradnje dvorca. Površina perivoja je 8,1 ha. Blizu dvorca nalazi se jezero koje upotpunjuje sliku sa svojim romantičnim izgledom. Iako na razmjerno maloj površini, posjedovao je obilježja engleskog perivoja gdje su i okolne livade i oranice pridonijele stvaranju parkovnih veduta. Potkraj 19. st. u perivoj se unose romantičarski vrtni elementi, poput kamenih gromada, agava i sl., što se može vidjeti na razglednicama s početka 20. st.


Galerija


Literatura

  • Čorak, Ž. Zaprešić : stambeno-komunalna monografija. Zaprešić : Samoupravna interesna zajednica stanovanja i komunalnih djelatnosti, 1990.
  • Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica. http://www.luznica.hr/
  • Google maps. http://maps.google.com/
  • Lužnica. // Hrvatska enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", 1999. Sv. 6. 2004.
  • Obad-Šćitaroci, M. Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja. Zagreb : Školska knjiga, 1991.
  • Povijest, baština i kultura Krapinsko-zagorske županije / glavna urednica Goranka Horjan. Krapina : Krapinsko-zagorska županija, 2007.
Osobni alati