Baltazar Adam Krčelić

Izvor: Wiki-dveri

Skoči na: orijentacija, traži

Šenkovec (pokraj Zaprešića), 05. veljače 1715. - Zagreb, 29. ožujka 1778. - hrvatski povjesničar, svećenik i pravnik

Sadržaj

Mladost i školovanje

Josephus Jacobe: Baltazar Adam Krčelić, zagrebački kanonik (bakropis, Beč, 1749.)

Baltazar Adam Krčelić se rodio 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (pokraj Zaprešića) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Kad je Baltazaru bilo osam godina, otac ga je doveo u Zagreb na školovanje kod isusovaca u njihovu gimnaziju (godine 1722.). Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Potom je studij filozofije započeo u Zagrebu, te nastavio u Hrvatskom kolegiju u Beču, a bogosloviju završava u Hrvatskom kolegiju u Bologni. Baltazarovi bečki rektori bili su Nikola Petričević i Mihajlo Zlatarić. Petričević je kasnije bio i Baltazarov rektor u Bolonji. Za vrijeme studija Krčelić se isticao marljivošću i posebnim interesom za knjigu te postaje knjižničarem Hrvatskog kolegija. Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.

Glavna obilježja svećenićkog služenja

Po završetku školovanja i primanju svećeničkoga reda (1738.) vratio se u Zagreb, kao doktor filozofije i teologije. Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik. Po odluci zagrebačkoga biskupa najprije je služio kao župnik u Selima kod Siska. Već tada je sanjao o svojim historijskim radovima. Kao župnik bio je vrstan i maran. Nakon toga imenovan je prefektom (upraviteljem) u zagrebačkom sjemeništu (1745.), a dvije godine kasnije zagrebačkim kanonikom i rektorom Hrvatskog kolegija u Beču (1749.). Za vrijeme te službe dolazio je Krčelić u dodir s mnogim visokim ličnostima, pa i samom kraljicom Marijom Terezijom, koja mu je dala Vitezovićeve zbirke za hrvatsku povijest. Obavljao je za kraljicu važne zadatke. Kad je godine 1748. došao na biskupsku stolicu u Zagreb, novi biskup Franjo Klobušicki (biskup 1748.–1751.), imenovao je Krčelića svojim kanonikom, pa se tako Krčelić opet vratio u Zagreb. Poradi stečenih zasluga, kraljica Marija Terezija imenovala je Krčelića opatom senjskim s pravom uživanja i raspolaganja posjedom. Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji. Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred. Konačno je kraj burama protiv Krčelića učinila sama kraljica Marija Terezija nakon što ga je imenovala arhiđakonom (visokim crkvenim savjetnikom, 1769. godine). Premda ga ta čast nije našla zdrava i zadovoljna, već bolesna i u krevetu, ipak je bitno pridonijela mogućnosti objavljivanja njegovih djela, već ranije napisanih i pripremljenih. Krčelić je posjedovao obimnu i vrijednu knjižnicu, također i bogatu rukopisima. Posljednjih desetak godina svog života bio je prikovan za krevet jer je teško bolovao od kosto-bolje. Devet mjeseci prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Godinu dana prije smrti ovu je knjižnicu darovao Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu (1777.). Time je znatno doprinosio temelju današnje Sveučilišne i nacionalne knjižnice u Zagrebu. Prema općoj ocjeni njegovih biografa, također i novijih, Baltazar Adam Krčelić bio je znamenita i zaslužna osoba hrvatske povijesti i kulture u tijeku XVIII. stoljeća - neumoran i plodan pisac svojega vremena. Umro je 29. ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u Zagrebačkoj katedrali. Njegovo ime nosi danas Visoka škola za poslovanje i upravljanje B. A. Krčelić u Zaprešiću, kao i ulice više hrvatskih gradova.


Djela Baltazara Adama Krčelića

Annuae ili Historija (1767.)
Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.),
De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770.)
Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747.)

Annuae ili Historija (1767.)

Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi biOgrafi, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili Historija najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.).


Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.)

Djelo je prva i najstarija povijest stolne crkve Zagrebačke, Hrvatski prijevod pod naslovom Povijest stolne crkve zagrebačke, u nakladi Instituta za suvremenu povijest, objavljen je u Zagrebu 1994. godine. Krčelić je na izradi knjige radio osam godina, od povratka u Zagreb iz župe u Selima 1745. do kraja 1753. Novčanu potporu za tiskanje knjige zamolio je od Kanoničkog zbora. U prvom izdanju Povijest stolne crkve zagrebačke 1754. godine otisnuto je samo nekoliko primjeraka jer je ubrzo nakon početka tiskanja stigla zabrana biskupa Thauzya. Jednim od tih primjeraka služio se Danijel Farlati pišući svoju povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je pripremao i drugi svezak Povijesti stolne crkve zagrebačke,, no rukopis nije uspio pripremiti za objavljivanje. Sačuvani rukopis opsegom je nešto manji od prvog tiskanog sveska i obuhvaća vrijeme od biskupa Šimuna Bratulića do Petra Petretića (životopisi pojedinih biskupa te politička, vojna i gospodarska situacija Kraljivine Hrvatske 17. stoljeća).


De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770.)

Ovo djelo, povijest Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba., obrađuje hrvatsku političku povijest do 1606. godine, ali i s posebnim osvrtom na Arpadoviće i značenje Kolomanova izbora za Hrvatsku godine 1012. Knjiga je posvećena kraljici Mariji Tereziji. Krčelić je ovdje i nasljednik Vitezovićev, U djelu ističe i oštar sud višestoljetnoj vladavini Venecije u Dalmaciji, prikazujući to povijesno razdoblje kao mletačku okupaciju hrvatskog teritorija.


Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747.)

Knjižica o zagrebačkom biskupu Augustinu Kažotiću, ujedno jedina Krčelićeva knjiga napisana na kajkavskom narječju. U njoj se govori o životu i krjepostima toga zagrebačkoga biskupa, te o njegovim zaslugama za osnivanje prve sjemenišne škole u Zagrebu.


Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774.)

Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.


Literatura

  • Baltazar Adam Krčelić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010. Sv.2.
  • Georgijević, K. Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb: Matica Hrvatska, 1969.
  • Krivošić, S. Baltazar Adam Krčelić. Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1978.
  • Krivošić, S. Šenkovec kao mjesto rođenja hrvatskog povjesničara Baltazara Adama Krčelića. // Zaprešićki godišnjak 1995 : za grad Zaprešić i općine Luka, Brdovec, Pušća, Marija Gorica, Bistra i Dubravica / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1996. Str. 57-64.
  • Laljak, S. Baltazar Adam Krčelić : darovatelj i utemeljitelj prve javne knjižnice u Hrvatskoj. // Zaprešićki godišnjak 2002 : za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2002. Str. 258-273.
  • Prosperov Novak, S. Povijest hrvatske književnosti. Split: Marjan tisak, 2004.
  • Vodnik, B. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Matica Hrvatska, 1913.
Osobni alati