Ante Kovačić
Izvor: Wiki-dveri
Oplaznik (pokraj Zaprešića), 6. lipnja 1854. - Zagreb, 10. prosinca 1889. - hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik
Sadržaj |
Djetinjstvo i školovanje
Hrvatski književnik Ante Kovačić se rodio 6.lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice), a krstio ga je istog dana župnik Ivan Zodić. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji 1857. kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen-ploča. Pučku školu polazio je od 1863. do 1865. u Mariji Gorici te je bio jedan od najdarovitijih đaka. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1867. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno, izdržavajući se davanjem poduka slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećenićko zvanje. Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu Elegija (1873.). Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinim činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati. U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski usmjerenih profesora, a 1876. je maturirao.
Studentski dani
Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. Hrvatski dom, društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome na Pravnom fakultetu 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijest Baruničina ljubav ("Vijenac", 1877.) posvetio je svojoj supruzi.
Književni rad, društveno i političko djelovanje
Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u "Vijencu" svoje pripovijesti. "Vijenac" je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama Hrvatskog doma, a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima Kovačić pokreće 1880. godine almanah "Hrvatska". Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti Ladanjska sekta i Seoski učitelj. Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je, od značajnijih djela, nastao roman Fiškal, koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić je zbog svoje otvorenosti, odrješitosti i političkog stava zadobio puno simpatija, ali isto tako i puno neprijatelja. Život u Karlovcu pokazao je puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam). To mu daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana Među Žabari, koji počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa Balkan 1886. godine. Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira na Pravnom fakultetu 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo U registraturi, koje tiska u "Viencu" 1888. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista. Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa. Pritisnut materijalnim problemima, traži od Matice hrvatske predujam za novi roman Demagog, za koji obećava da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Međutim, Kovačić takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svojih političkih stavova i uvjerenja. Godine 1889. odlazi u Glinu gdje otvara samostalnu advokatsku kancelariju. Zbog malih prihoda u Glini obitelj Kovačić nije imala lagan život. U prosincu 1889. Kovačić doživljava psihički napad, te sedam dana nakon toga umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu. Neko vrijeme smatralo se da je doživio duševni slom, ali novija istraživanja pokazuju da je zadobio tešku upalu mozga kojoj u onovremenim medicinskim uvjetima nije bilo pomoći. Pokopan je na Mirogoju, a njegov nadgrobni spomenik zaštićen je kao spomenik kulture.
Obitelj
Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmlađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. nakon očeve smrti, a završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te radio i kao novinar. Oženio se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu.
Najpoznatija djela
Baruničina ljubav - roman; 1877. izlazi u časopisu "Vijenac", a 1878. u Zagrebu kao samostalna knjiga
Smrt babe Čengićkinje - travestija; 1882.
Fiškal - roman; Senj, 1882.
Među žabari - nedovršen roman; 1886. u časopisu "Balkan"
U registraturi - roman; 1888. u časopisu "Vijenac", 1911. u izdanju Matice hrvatske u Zagrebu kao samostalna knjiga
Pripovijesti I-II - HIBZ, Zagreb, 1944.
U registraturi
Kovačićevo djelo U registraturi najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća. Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma (raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja "moderne" hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ti odnosi očituju se u nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku, načinu života feudalaca, koji se temelji na preljubu, razvratu (npr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene), prodoru novih kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca. Jedino mjerilo vrijednosti postaje novac, bogatstvo (predstavnici tog staleža u romanu su: zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha, koji se ženi Medonićevom kćeri Justom, ne iz ljubavi nego iz interesa). Seljaci napuštaju zemlju i odlaze u grad služiti u gospodskim kućama (prototip takvog pogospođenog seljaka je kumordinar Žorž). Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića).
U ovom djelu Kovačić predočava moral, društvene i obiteljske odnose, psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka: prijateljstvo, razmirice, svađe (npr. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji); ljubav i ljubavne odnose (npr. između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonićeve žene i Medonićeva sluge); obiteljske odnose (npr. između Zgubidana i njegove žene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Ivičine majke). S puno simpatije Kovačić opisuje život i običaje na selu: svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući). Ipak, nije to idealizirana slika sela, prikazuje se i primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Ovaj roman je na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.
 |
 |
 |
U registraturi - rad keramičke grupe OŠ Ivane Brlić-Mažuranić (likovna koncepcija Drago Jančić). Pločice se nalaze u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću.
Dani Ante Kovačića i Susreti Ivica Kičmanović
Uz Kovačićev rođendan (06. lipnja) od 1984. održavaju se Dani Ante Kovačića, a njihov glavni dio od 1985. jesu Susreti Ivica Kičmanović, nazvani po glavnom liku Kovačićeva romana U registraturi. Prigodom 130. godišnjice Kovačićeva rođenja 1984. godine Zavičajna zbirka zaprešićke Knjižnice priredila je veliku izložbu dokumentirane građe o Kovačiću, a 15. prosinca 1984. održan je i znanstveni skup o Kovačiću. Susreti su organizirani kao završni program literarnog natječaja za djecu i mlade tematski vezani za djetinjstvo i školovanje. Prvi Susreti najboljih literata održani su u Zaprešiću i Mariji Gorici 1985., a održavaju se i danas. Supokrovitelji ovog programa su nakladnici Školska knjiga, Školske novine i Naša djeca.
Galerija
U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Mariji Gorici dio zidova krase keramičke pločice s motivima rodnog kraja Ante Kovačića, nastale na keramičkoj radionici pod vodstvom likovnog pedagoga Drage Jančića, i panoi s ranim izdanjima Kovačićevih djela.
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Literatura
- Ante Kovačić : predgovor. // Ante Kovačić / M. Ratković. Zagreb : Zora, 1950. Str. 7-26.
- Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010.
- Buđenje Ivice Kičmanovića. // Stilističke studije / Ivo Frangeš. Zagreb, 1959. Str. 199-225.
- Kovačić, A. Izabrana djela : Baruničina ljubav; Fiškal; Među žabari / priredila Hrvojka Mihanović Salopek. Zagreb : Dom i svijet, 2004.
- Kovačić, A. Izabrana djela : pripovijesti, pripovjedački i dramski fragmenti / priredio Tihomil Maštrović. Zagreb : Dom i svijet, 2004.
- Kovačić, A. Izbor iz poezije i proze / priredio Miroslav Šicel. Stoljeća hrvatske književnosti. Zagreb : Matica hrvatska, 2000.
- Laljak, S. Neobjavljeni rukopisi i dokumenti Ante Kovačića. // Zaprešićki godišnjak 1999. : za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1994. Str. 141-150.
- Nemec, K. Povijest hrvatskog romana od početaka do kraja 19. stoljeća. Zagreb : Znanje, 1994.
- Šicel, M. Kovačić. Zagreb : Globus, 1984.
