Životni običaji

Izvor: Wiki-dveri

Skoči na: orijentacija, traži

Sadržaj

Porod

U širem zaprešićkom kraju postojala su brojna vjerovanja i običaji povezani s trudnoćom i porodom. Vjerovalo se da da se trudnici nije smjelo uskratiti jelo koje traži jer bi djetetu u suprotnom ostao znak na koži, a onaj tko je trudnici uskratio jelo dobio bi ječmenac. Također se vjerovalo da trudnica ne smije jesti ribu - da dijete ne bi imalo velike oči i puževe - da ne bi bilo slinavo. Trudnica se ne smije ni u koga duže zagledati jer bi dijete moglo sličiti toj osobi, što je naročito opasno ako osoba ima neku tjelesnu manu. Žene su djecu uglavnom rađale kod kuće, klečeći uz krevet. Pupkovina se rezala nožem ili škarama koji se nakon toga više nisu smjeli koristiti - obično su se bacali. Posteljicu bi članovi obitelj zakapali u zemlju. Pupkovinu je obitelj svezala i čuvala sve do djetetova polaska u školu kada bi je dijete trebalo razvezati. Ako bi u tome uspjelo, vjerovalo se da će biti dobar đak. Opće je bilo poznato i vjerovanje da se pelene ne smiju sušiti po mraku jer će dijete dobiti "mrake" - grčenja praćena plačem i lošom stolicom. "Mrake" se mogu dobiti i ako se prema djetetu naglo otvore vrata, a vani je noć. Vjerovalo se da kao lijek pomaže ako se odreže pramen djetetove kose. Oko šest tjedana nakon poroda rodilja odlazi u crkvu na "upeljavanje", pri čemu svećenik posebnim postupkom uvodi rodilju u crkvu prvi put nakon poroda.

U Jakovlju danas kada majka dođe s djetetom iz rodilišta obavezno se štraji te se dijete ne posjećuje odmah. U prošlosti su djetetu na poklon nosili kokoš, ispod koje su stavljali novac. U Brdovcu se dijete i majku nije posjećivalo odmah,već tek nakon 40 dana od rođenja, jer se vjerovalo da je dijete krhka zdravlja te tek nakon više od mjesec dana ojača i može primiti goste. Dijete se nekad i danas darivalo novcem. Novac se djetetu stavlja pod jastuk za sreću. U Dubravici se djetetu na poklon najčešće nosilo zlato, danas su to obično ili novac ili zlatni nakit, a dijete i majku posjećuje se već nakon dva dana od poroda.

Kad se rodilo dijete u Dubravici, uža rodbina je mladoj majci nosila ponos. Dijete se nije išlo gledati praznih ruku. Ispekla se pogačica i još drugih kolača, uzela se debela kokoš ili kokot,koja boca vina ili rakije te nešto novaca za pod jastuk. Sve se to složilo u košaru i nosilo novorođenom dijetetu. Nošenom ponosu najviše bi se veselila djeca jer kad su došli u kuću male bebe, obavezno bi ih počastili jelom i kolačima.

Krštenje

U široj okolici Zaprešića postoje brojni običaji vezani uz krštenje. U nekim bi se mjestima krštenje se obavljalo u prvim danima nakon poroda, često već sutradan, a sljedeće nedjelje ono bi se i proslavilo. Iako su novopečenu majku nakon poroda obilazili brojni gosti, donoseći joj uglavnom jelo, novorođena bi djeca primala poklone samo od kumova. Na djecu u tom kraju kum ili kuma bi položili olovku, knjigu i novac (da bude pametno i sretno) na dječaka alat (da bude dobar radnik), a na djevojčicu igle ili nešto slično.

U Jakovlju je dijete na krštenje u crkvu nekada nosila kuma, dok se taj običaj danas više ne poštuje. U Brdovcu se dijete krsti prema želji roditelja u razdoblju od tri tjedna od rođenja do nekoliko mjeseci. Roditelji izabiru krsnog kuma ili kumu među svojim prijateljima ili rođacima. Zadaća je kuma da dijete drži u naručju za vrijeme obreda krštenja u crkvi, ali i da po završetku obreda daruje dijete. Najčešći darovi nekad, ali i danas su zlatni nakit i krsna maramica te svijeća.

U Mariji Gorici, krstitke se odvijaju otprilike godinu dana nakon rođenja djeteta, poštujući stari običaj da se dijete krsti prije no što je navršilo godinu dana. Krštenje se može obaviti svakog dana u tjednu, ne nužno u nedjelju. Dijete se oblači u svečanu bijelu odjeću.

Pričest i krizma

Djeca u današnje vrijeme prvu pričest dobivaju u osnovnoj školi, oko trećeg razreda. Krizmu primaju u osmom razredu. U Brdovcu se djeca cijelu školsku godinu pripremaju za primanje sakramenta Svete Pričesti: polaze satove vjeronauka i sudjeluju u nedjeljnoj svetoj misi. U Jakovlju je običaj bio da krsni kum ili kuma bude dijetetu i krizmani kum, no to danas više nije tako. U Brdovcu djeca u novije vrijeme sama biraju svog krizmanog kuma ili kumu, svjedoka primitka novog sakramenta.

Svadba

Svadba, Brdovec

U široj okolici Zaprešića vrijeme jeseni i zime pa sve do korizme bilo je u prošlosti vrijeme ženidbe. Ako se nekom sviđala neka djevojka, poslao joj je glas da dolazi u snuboke, u koje se obično išlo navečer, a budućeg mladenca pratili su roditelji, kum, stric, ujak i brat. Domaćini bi obično ponudili vinom, a u boljim kućama i večerom. Otac mladoženje je imao čast zaprositi ruku mladenke za svog sina te bi se tom prilikom odmah dogovarao miraz i datum vjenčanja. Nakon snuboka mladenac je slobodno dolazio u kuću buduće mladenke i viđao se s njom. Za dečka je bila sramota ako bi ga cura odbila te bi mu se rugali. Djevojke koje se od korizme nisu udale, a imale su dečka za ženit, bi za fašnik dobile fašjaka tj. lutku u obliku dečka što je također bilo ismijavanje i podrugivanje. Vrijeme upoznavanja mladića i djevojaka najčešće je bila jesen, kada se lupila kuruza i dok su djevojke po seoskim kućama čehale perje.

Dolazak mladoženje kod mlade, Jakovlje
Lažna mlada, Jakovlje

Pripreme za svadbu trajale bi nekoliko tjedana prije samog obreda vjenčanja. U petak prije svadbe vozio se namještaj iz doma djevojke kod dom budućeg mladoženje. Djevojke su većinom dobivali komadić zemlje, jer joj roditelji nisu imali novaca. Kad se vozila škrinja s mirazom za kola je bila privezana krava ili junica, a od namještaja na kolima su bila dva ormara, stolić i dva okrugla stolčića.

U prošlosti su se svadbe održavale nedjeljom. Ujutro su se svatovi okupljali kod mladenca i to prvodeći, glazba, svatski deveri ili kum i mladenac. Ako je mladenka bila u selu, išlo se pješice, a ako je bila izvan išlo se kolima. Kad su došli u kuću mladenke tu su se svatovi popunjavali s mladenkom, kumom, kasnije se počinje popunjavati s krancerima ili dvojicom kumova. Nakon ceremonije u mladenkinoj kući i male zakuske išli su na vjenčanje samo u crkvu. U mladenkinoj kući se slavilo do navečer,a kasnije u mladoženjinoj do jutra. Danas više nema takvih svadbi, većinom se sve održavaju u ugostiteljskim objektima, većinom od večeri do jutra.

Mladenci, Jakovlje

U Jakovlju se svadba odvijala jedan dan kod mlade, a drugi dan kod mladenca. Prije vjenčanja susjedi i prijatelji donosili su u mladenkinu kuću materijal za izradu svadbenih kolača, a ti isti susjedi i prijatelji pomogli bi u pripremama oko svadbene ceremonije. Važno je bilo izabrati starješinu i djevera, a najčešće su to bile dvije osobe koje su mogle dobro i dugo govoriti i voditi cijelu svadbu. Svatovi su se ukrašavali ružmarinovim grančicama, a taj je običaj ostao sve do današnjih dana. Obavezan je bio i običaj lažne mlade, koja bi izlazila iz kuće nakon dugog kucanja mladoženje i njegovih gostiju. Uvijek je lažna mlada bila neka starija gospođa ili pak muškarac. U Jakovlju su mladenci prije na poklon dobivali kućanske potrepštine, a mlada je u kuću mladoženje nosila miraz, dok to danas više nije tako.

U Brdovcu se nekoć tradicionalna svadba održavala u kućama mladenaca, a danas se održava u restoranima. Danas je prije vjenčanja potrebno proći zaručnički tečaj. Kao i u Jakovlju i u Brdovcu je ostao običaj lažne mlade, ali i običaj miraza koji mlada i danas nosi sa sobom u mladoženjinu kuću. Obično je to posteljina i ručnici.

U Mariji Gorici uz običaje vjenčanja vežu se maškare i paljenje krijesa: maškare dolaze za vrijeme svadbenog pira, a krijes se pali u ponoć. Kod mladoženje se razbacuje slama koju kasnije mlada mora pomesti.

Sprovod

I u ovim krajevima vjerovalo se da se smrt može predskazati po ponašanju nekih životinja – zavijanje psa, huk sove ili kad kokoš zapopeva. I snovi također predskazuju smrt - ako se sanja sprovod, papa ili ispadanje zuba. Tijekom godine o smrti se gatalo u određene dane, npr. na Svijećnicu i Ivanje.

Ljudi su najčešće umrle čuvali u kući do pokopa, jedino ako je pokojnik umro u bolnici otrpremljen je u mrtvačnicu. Pored mrtvaca koji leži na odru postavi se upaljena svijeća, raspelo, blagoslovljena voda s kiticom za škropljenje i cvijeće. U ruke se pokojniku stavi krunica, molitvenik ili neki manji predmet kojim se osobito služio za života. U lijes se također stavlja blagoslovljene svijeće i svete sličice. Mrtvac obično ostaje dva dana u kući, a za to vrijeme dolaze ga vidjeti rodbina, prijatelji i suseljani. Događa se da tom prilikom žene i bliža rodbina koju je osobito teško pogodila smrt jočeju i narekuju - izražavaju žalost. U Dubravici se do današnjih dana zadržao običaj bdijenja uz tijelo pokojnika.

Ukućani sve prisutne ponude jelom i pićem. Mrtvaci su se ranije isključivo nosili na pokop, a nešto kasnije uvedena su mrtvačka kola u vlasništvu crkve. U nedostatku njih koristila su se obična kola s upregnutim kolima. Ako bi zapadao veći snijeg, pokojnika se znalo prevesti na sanjkama. Prije nego što bi došao svećenik, mrtvac se u lijesu iznosio na dvorište. Nakon vjerskog obreda povorka kreće, a za njom se prolijeva voda "kako se mrtvac ne bi vraćao". Ako je pokojnik bio gospodar ili gospodarica kuće, netko od ukućana bi, čim se povorka udaljila, pustio sve blago iz staje, promiješao rukom zalihe žita i drugog sjemenja te negdje u vrtu motikom zakopao komadić zemlje "da bi pokojniku bila laka zemlja, a njihovim nasljednicima sve uspijevalo barem onako dobro kako je preminulom gospodaru".

U Jakovlju od prošlosti, pa sve do današnjih dana u pogrebnoj povorci postoje posebna pravila: tako iza križa na čelu povorke, slijede muškarci, pa lijes i obitelj, a na začelju povorke hodaju žene. U Brdovcu bi običaj pogrebne povorke bio jedan kao i u Jakovlju, no danas se to promijenilo i pokojnika se pokapa na groblju, bez pogrebne povorke, a sve su rijeđe i karmine.

Nakon sahrane u domu pokojnika organizirale bi se karmine na koje su bili pozvani rođaci, bliži susjedi, prijatelji, kumovi i svi koji su bili angažirani oko sahrane. Hrana i piće priredili bi se ovisno o mogućnostima domaćinstva. Prije svakog jela se moli, a druženje je praćeno nabožnim zdravicama i prigodnim govorima koje vodi osoba poznata kao dobar govornik.

Literatura

KUTARČIĆ, Pavao. 2000. Ključ: selo, žitelji i običaji . Ključ Brdovečki: Vlastita naklada.

Općina Dubravica - monografija. 2006. Dubravica: Općina Dubravica.

RAJKOVIĆ, Zorica. Narodni običaji okolice Gornje Stubice. // Folklor Gupčeva zavičaja : uz 400-godišnjicu seljačke bune godine 1573. Zagreb: Institut za narodnu umjetnost, 1973. 153-216.

Osobni alati