Ban Josip Jelačić
Izvor: Wiki-dveri
Petrovaradin, 16. listopada 1801. - Zagreb, 20. svibnja 1859. - hrvatski general i ban
Mladost i školovanje
Josip Jelačić rodio se 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio iz kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja njegovi roditelji otac Franjo i majka Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Odmah po rođenju kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. 1809. s 8 godina otišao je na školovanje u Beč na akademiju za upravna i vojna znanja Theresianum u kojoj su se školovali sinovi plemića i velikaša. Njegovo školovanje na Theresianumu trajalo je 10 godina. Za to vrijeme osim za vojničke vještine pokazao je velik interes i za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Njegovu nadarenost i zanimanje bilo je zamijećeno, a zabilježeno je, da ga je ravnatelj akademije jednom prilikom pohvalio caru Franji. Akademiju je uspješno završio 1918. s velikom pohvalom.
Obilježja vojničke službe
Nakon školovanja odlučio se ta vojničku službu. Godine 1819. s nenavršenih 18 godina, Josip Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke - barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan ja-hač. Od 1822. zbog bolesti grla boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu, te se godine 1825. poslije oporavka vratio u Beč. svojoj pukovniji. Tamo je imenovan natporu-čnikom i pobočnikom zapovjedne brigade. Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i potom je poslan u Hrvatsku, gdje je postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu.Od godine 1825. do 1830. ponovno je služio u Galiciji Od 1831. u Italiji je boravio kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom.Od 1835. ponovno je zapovjednik satni-je u Ogulinu.Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomočnikom za vojne poslove guvernera (upravitelja) za Dalmaciju Vettera von Lilienberga sa sjedištem u Zadru. Kako je spomenuto Jelačić se vratio u Hrvatsku iz Italije 1835. početkom hrvatskog narodnog preporoda, kojemu se odmah priključio, i zbog toga je više puta bio ukoren iz Beča. No on je ipak surađivao s hrvatskim preporoditeljima, i širio njihova glasila. Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovijednika Prve banske pukovnije u Glini. Tada je u Glini prve četiri kitice pjesme Lijepa naša Domovino uglazbio Jelačićev vojnik Josip Runjanin. Kao časnik u stekao je iskustvo u upravnim,financijskim i gospodarskim poslovima.Zato što se iskazao u svojim vojničkim službama njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuče u viši čin.
Imenovanje Josipa Jelačića banom
Ban Josip Jelačić Bužimski bio je u službi bana od 23. ožujka 1848. do svoje smrti 20. svibnja 1859. u Zagrebu. Kralj Ferdinand I. Habsburgovac imenovao je Josipa Jelačića hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i unaprjedio ga u zapovjednika glinjske i petrinjske pukovnije. Na dan 8. travnja 1848. u Beču polaže bansku prisegu i svečano će biti ustoličen 5. lipnja 1848. u Zagrebu. Po povratku u Zagreb, Jelačić će se postaviti na preporodni program pod nazivom "Zahtijevanje naroda u 30 točaka" kojih je bit. teritprijalna cjelovitost hrvatskih zemalja, službeni hrvatski jezik, samostalna hrvatska vlada i Sabor, samostalna hrvatska vojska i valuta, te ukidanje kmetstva, i samostalne financije. Bilo je i pokušaja da se kuje i pose-bni banski novac koji će vrijediti u Trojednoj Kraljevini. Zbog stalnog rovarenja Mađara, i njihova nezakobnita upuadanja u Hrvatsku, ban Jelačić je već 19. travnja izdao Proglas, kojim je proglasio suverenost i neovisnost Hrvatske od ugarske vlade. Potom je osam dana kasnije, to jest 25. travnja 1848. također snagom suverene baske vlasti objavio Bansko pismo, kojim je ukinuo kmetstvo (feudalizam), što je za hrvatski narod bilo od izuzetne važnosti, jer kmetovima nije darovao slobodu bečki dvor, ili ugarska vlada, već suvereni hrvatski ban. Zbog toga ban Jelačić je postao omiljen u širokim slojevima naroda. Osnovao je Bansku konferenciju 27. travnja 1848. čija je zadaća bila sastaviti Izborni red za Sabor, kojeg je predsjedao ban Jelačić. Objavio je 13. svibnja naredbu kojom su u civilnoj i vojnoj Hrvatskoj i Slavoniji prvi put u hrvatskoj povije-sti raspisani izbori za Prvi hrvatski nezastupnički sabor, kakav imamo i danas.
Svečano ustoličenje bana Jelačića
Na temelju raspisanih izbora u Sabor se birao 191 zastupnik, dok su virilisti, dakle crkveni i svjetovni velikaši pozvani u Sabor zasebnim Banskim pismom. Sabor je sazvan za 5. lipnja 1848. Temeljni razlog saziva Sabora bilo je dalje, nepokolebivo banovo uvjerenje da konačnu odluku o budućem uređenju hrvatskih i ugarskih (mađarskih) odnosa, kao i novih odnosa prema Habsburškoj kruni, sada Austriji, može donijeti samo Hrvatski sabor Žarko očekivani Hrvatski sabor sastao se 5. lipnja 1848. Pošto je obavio najhitnije poslove, te saslušao je kraći pozdravni govor bana, kojeg je on započeo riječima: Gospodo zastupnici naroda, mila braćo! Ponosio sam se uvijek, što me je hrvatska majka u hrvatskoj domovini rodila – no zora slasti života moga tek onda mi svanu, kad me je mili glas naroda u sredinu svoju kao bana pozvao (...). Nije mene usrećilo odlikovanje, što mi je tako sjajna čast u dio pala, već povjerenje naroda (...) za kojega ću živjeti i umrijeti (...)..
Prisega bana Jelačića
Slijedila je potom pred Raspelom i dvjema zapaljenim svijećama svečana instalacija (ustoličenje) Jelačića u bansku čast, ustvari svečana prisega, koju je ban izre-kao u nazočnosti patrijarha Rajačića, zbog odsutnosti zagrebačkoga biskupa Jurja Haulika, iz koje donosimo odabrane odlomke: Ja Josip Jelačić, hrvatski ban, prisižem na živoga Boga, blaženu Djevicu Bogorodicu Mariju, i sve svete izabrane Božje (...) da ću sav narod koji u zemlji prebiva, u njegovoj slobodi i njegovim pravicama na temelju ustava i zakona zemlje, kao što i moram, u svakoj prilici, bez ikakvoga obzira protiv svakom nasilju, nepravdi i uvredi, krepko braniti, štiti i čuvati. Zakone ću državne obdržavati (...) i svima koji preda mnom budu pravdu tražili, kao i u svakom poslu, koji će na moju dužnost spadati, neću gledati na osobu siromaha ili bogatoga, razliku staleža ili vjere, zabaciti ću molbe, mita i darove, sklonosti, strah, mržnju, ili ljubav, već kako po Bogu i pravdi njegovoj pronađem da činiti moram, pravedan ću i istiniti sud i odluke donositi (...). Tako mi Bog pomogao, Bl. Djevica Marija i S+svi Svetci Božji. Ističem da se nekoji elementi banove zakletve koriste i u današnjoj prisegi Predsjednika Republike.
Glavna obilježja rada Hrvatskoga sabora 1848.
Tijekom slijedećih dana, Sabor je žurno donio i druge najvažnije zakonske odredbe. Najprije je izabrao bana Jelačića vrhovnim kapetanom Trojedne kraljevine hrvatsko-slavonsko-dalmatinske, zatim potvrdio sve banske naredbe i pisma, koje je ban objavio prije saziva Sabora, te uputio novi proglas na braću Dalmatince kojim ih poziva na suradnju. Dana 9. lipnja 1848. Hrvatski sabor u 18. točaka određuje odnos hrvatskih Kraljevina prema Ugarskoj, ustrojenje Banskog vijeća, korištenje hrvatskog jezika kao službeni jezik i zbog toga kralj Ferdinand V. na pritisak ugarske vlade manifestom 10. lipnja lišava bana Josipa Jelačića banske časti. Taj manifest nije objavljen pa Jelačić za njega nije znao. Na dan 19. lipnja 1848. Jelačić predaje kralju Ferdinandu "reprezentaciju" u kojoj Hrvatski sabor zahtijeva "uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda" i da u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, bude obnovljena banska vlast od Drave do mora. Istog dana kralj postavlja nadvojvodu Ivana kao posrednika između Ugarske i Trojedne Kraljevine. Za spomenuti kraljev manifest se doznaje 20. lipnja 1848. i na izvanrednoj sjednici Sabora 21. lipnja 1848. donose se zaključci da sav narod uzme oružja i da se pozove natrag 35000 graničara iz Italije, a na prijedlog Andrije Črnog 23. lipnja 1848. trg Harmice proziva Trgom bana Josipa Jelačića. Ban Jelačić iz Celovca, u kojem je stao na putu za povratka u Zagreb, pismom smiruje stanje. Hrvatski sabor 29. lipnja 1848. zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta. Ban Josip Jelačić nakon što je dobio pismo nadvojvode Ivana odlazi u Beč i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. to dovodi do prijetnji Mađara ratom i u Hrvatskom saboru 4. srpnja 1848. prisutni članovi i velikaši stavljaju pred bana Jelačića na predsjednički stol (banov) koji je tada nazvan oltar Domovine dobrovoljne novčane priloge za opremanje vojske protiv Mađara. Taj čin ovjekovječio je poslije amataerski slikar Dragutin Waingartner.
Obrambeni rat s mađarskom vladom
Godine 1848. Jelačić je imenovan za bana i glavnog komadanta vojske u Hrvatskoj. Nakon neuspješnih pregovora s Ugarskom vladom objavio je uz suglasnost bečkog dvora, ali i biskupa Strpssmayera, u jesen 1848. obrambeni rat Ugarskoj, jer je ona željela imati vlast i u Hrvatskoj zajedno s mađarizacijom. .Tako je ban . Jelačić, nakon neuspjelih mirovnih pregovora, 11. rujna 1848. ušao je u Čakovec i Međimurje je vratio materi zemlji – u sastav Hrvatske. Za vrijeme započetog rata s Mađarima 7 tujna 1849. ban Jelačić je putem u Ugarsku oslobodio Međimurje i vratio ga Hrvatskoj, a potom je nakon kraćeg primirja s Ugarskom stranom primoran poći na oslobađanje Beča pd ugarskih revolucionara..Na-kon slavne bitke kod Schwechata – predgrađa Beča 29. listopada 1848., a time i oslobađanja Beča, novi kralj Franjo Josip I. imenovao je bana Jelačića 2. prosinca 1848. upraviteljem (gubernatorom) Rijeke s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim upraviteljem (gubernatorom) Dalmacije. Tako je ban Josip Jelačić ujedinio u banskoj vlasti sve hrvatske zemlje s Međimurjem koje su tada bile unutar granica Habsburške monarhije. Čak je i Bosna, koja se tada nalazila pod Osmanlijskom vlašću s ponosam i velikim nadama izgovarala ime bana Jelačića.
Još o radu bana Jelačića
Zalagao se za pisanje udžbenika na hrvatskom jeziku, izgradnju cesta i željeznica i htio je riješiti sve probleme seljaka nakon ukidanja kmetstva. Položaj seljaka je i nakon ukidanja kmetstva bio težak, na pitanje podijele zemlje između kmetova i feudalaca. To je imalo utjecaj na neplaćanje poreza i zaduživanje seljaka. Podupirao je seljačke zadruge,a inzistirao je na registriranju urbarijalnih zemalja zadruga u zemljišne knjige, na miran način je pokušavao riješiti sporove između seljačkih zadruga. Htio je da se razvije hrvatska književ-nost i društvo te je 13.prosinca 1851. uputio poziv za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, prva predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu priređena je 29. siječnja 1852. godine.
Obitelj Bana Jelačića
Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici iz hrvatske javnosti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Franjo Vojković (Voikffy). U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori kraj Zaprešića , i tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb gdje ostaju sve do smrti bana Jelačića, 20. svibnja, 1859. Nakon 4 godine udovištva Sofija se ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog
Josip Jelačić pjesnik i dramatičar
Jelačićev lirski i dramski opus nastajo je u dužem vremenskom razdoblju (za vrijem studija u Terezijanskoj viteškoj akademiji, na učilištu gdje je boravio od 1809. do 1819., za vrijeme prve časničke službe, te 1822. kada je obolio i privremeno napustio vojnu službu). Prvi put objavio je pjesme 1825. u Zagrebu pod naslovom "Eine Stunder der Erinnerung" (Trenutak uspomene). Prvo izdanje njegove poezije sastojalo se od dva dijela. Prvi dio sadrži lirske pjesme, a drugi dramsku pjesmu u tri čina pod naslovom "Rodrigo i Elvira". Drugo izdanje Jelačićevih pjesama izašlo je 1851. u Dvorskoj i državnoj tiskari u Beču, a prihod je je bio namijenjen Jelačićevom fondu za ratne invalide. Hrvatski prijevod Jelačićevih pjesmama, u prijevodu dr. Demetra, objavila je tiskara Ljudevita Gaja u Zagrebu 1861.
Trajni spomen u hrvatskome narodu
Ban Josip Jelačić umro je u Zagrebu u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine. Veli-čanstveni sprovod zacijelo je govorio što je narod mislio o njemu. Pokopan je na svom imanju u Novim dvorima kraj Zaprešića u grobnici neogotičke kapele sv. Josipa, koju je dao graditi ban Jelačić, gdje je i pokopana i njegova obitelj. Bio je ban Jelačić čovjek koji je položio temelje moderne Hrvatske. Zato mu je još za vrijeme njegova života, ali i kasnije, u znak poštovanja i zahvalnosti, kao i razumijevanja politike koju je vodio, pjevao pjesme. Tako je ban Jelačić najopjevaniji ban u hrvatskoj povijesti, od domaćih i stranih autora.
U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime podiže se brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik je podignut dobrovoljnim prinosima cijeloga hrvatskoga naroda. Bio je okrenut prema sjeveru stajao je tamo 80 godina sve do njegovog rušenja od strane jugokomunističkih vlasti u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947. Nakon rušenja spomenik se je u velikoj tajnosti čuvao 43 godine u Gliptoteci HAZ-u u Medvedgradskoj ulici u Zagrebu. Početkom započetih demokratskih promjena (1990.) spomenik je uz velike svečanosti na dan 16. listopada 1990.godine, na banov rođendan vračen na staro mjesto, no okrenut prema jugu .
Ban Josip Jelačić svojim je životom i radom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce,jedan od njih bio je Ferdo Livadić koji je 1861.god. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu "Piesme Jelačića bana" koje su danas vrlo vrijedne.Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a u Zagrebu. .Velik broj likovnih umjetnika (grafičara i drugih) izradio je portrete Bana Josipa Jeačića.Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom povjesnom muzeju u Zagrebu u Matošwevoj ulici. Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču.U drugoj polovici 19. stoljeća banov se lik izrađuje na meda-ljama i predmetima ujetničkog obrta.Većina medalja izrađena je gledana s lijevog profila dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha. Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi dok ostalo čine:Jelačićev grb, kip, i drugi važni povjesni događaji.U Muzeju grada Zagreba u Zagrebu u Opatičkoj ulici, te Hrvatskom povjesnom muzeju čuvaju se i osobni predmeti Bana Jelačića
Ban Jelačić primio je tijekom svoga života niz odlikovanja koja su mu dodjeljena za građanske i vojne zasluge te novčane vrjednosnice dobivene na dar. Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su proznati hrvatski umjetnici. Tako i Miroslav Šuteja, koji je izradio novčanicu od 20 kuna s likom Bana Josipa Jelačića, koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31.listopada 1993.godine. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom bana Josipa Jelačića. Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz život i djelo bana Josipa Jelačića kao što su vojni pohodi, spomenik ili Harvatski sabor iz 1848. godine. Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića Hrvatska pošta tiskala je 16. listopada 2001.godine set poštanskih maraka.Grad Zaprešić svake godine slavi obljetnicu smrti Bana Josipa Jelačića 20.svibnja te "Dane bana Jelačića" tijekom mjeseca listopada – u povodu njegova rođenja,16. listopada. Toga se dana ujedno slavi i Dan grada zaprešića, a srednja škola u Zaprešiću također nosi ime Josipa Jelačića. Osim toga, zaslugom grada Zaprešića provedena je obnova Jelačićevih Dvora, a diljem Hrvatske i mnoge škole, također i ulice nose njegovo ime.
Osim toga, 23. ožujka 1997. svečano je otkriven u gradu Glini novi spomenik banu Jelačiću, rad akademskog kipara Zlatka Čelara. A jedno desetljeće kasnije, na blagdan Sv. Jakoba, 25. srpnja 2008. godine i u Prelogu je otkriven spomenik banu Josipu Jelačiću. Spomenik je podignut je u dvorištu preloške župne crkve u povodu 250. obljetnice njene izgradnje i 160. obljetnice oslobođenja Međimurja, zaslugom bana Jelačića. Spomenik je podignut inicijativom preloškog župnika prečasnog Antuna Hoblaja i dr. Matije Berljaka, zagrebačkog kanonika i profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koji je ujedno i donator ovoga vrijednog umjetničkog djela. Brončani spomenik u naravnoj veličini rad je uglednog kipara Ante Orlića.
[U povodu 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) Hrvatski povijesni muzej predstavlja brojem najveću i jednu od najvažnijih obiteljskih ostavština koja se čuva u zbirkama muzeja. Od 5. studenog 2009. - 2. listopada 2011. postavio je izložbu pod nazivom Uspomene na jednog bana. http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/uspomene-na-jednog-bana-ostavstina-jelacic/]
Literatura
- Gostl, I. Jelačićevi Novi Dvori : dobro bana Jelačića nekad i sad. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1990.
- Laljak, S. Josip Jelačić - Pjesme. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2009.
- Laljak, S. Novi Dvori : od Jelačića bana do naših dana. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.
- Mijatović, A. Ban Jelačić. Zagreb : Mladost, 1990.
- Zaprešićki godišnjak 2007. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2008.
