Ante Kovačić
Izvor: Wiki-dveri
(→Studentski dani) |
(→Književni rad, društveno i političko djelovanje) |
||
| Redak 19: | Redak 19: | ||
== Književni rad, društveno i političko djelovanje == | == Književni rad, društveno i političko djelovanje == | ||
| - | Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. | + | Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama ''Hrvatskog doma'', a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah ''Hrvatska''. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti ''Ladanjska sekta i Seoski učitelj.'' |
== Obrazovanje == | == Obrazovanje == | ||
Inačica od 16:09, 12. veljače 2013.
Sadržaj |
Ante Kovačić
Djetinjstvo i školovanje
Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u Oplazniku (pokraj Marije Gorice). Pučku je školu polazio u Mariji Gorici i bio je jedan od najbistrijih đaka. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se dajući poduku slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje. Književnim radom počeo se baviti vrlo rano. u petom razredu gimnazije, Kovačić piše svoje prve pjesme. Elegija je njegova prva pjesma štampana 1873. godine, nastala povodom smrti književnika Ivana Dežmana. U višim razredima gimnazije počinje učiti i ruski jezik, te i razmišlja o prevođenju s ruskog. Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.
Studentski dani
Upisuje pravo na Sveučilištu 1876. godine u Zagrebu. Advokat Šaja dao mu je službu u svojoj kancelariji za vrlo mali honorar od kojeg je Ane Kovačić jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo za pisanje i studiranje. Hrvatski dom, društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je vrlo aktivan u svim studentskim priredbama i akcijama.
U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. I Milka je bila vrlo siromašna, no njihova ljubav bila je snažna i optimistična, te su se oženili u kratkom vremenu nakon upoznavanja i postali roditelji šestoro djece. Svoju pripovijest Baruničina ljubav(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj Milki. Diplomirao je 1878. godine.
Književni rad, društveno i političko djelovanje
Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama Hrvatskog doma, a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah Hrvatska. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti Ladanjska sekta i Seoski učitelj.
Obrazovanje
Ante Kovačić je pučku školu završio u Mariji Gorici,koja je kasnije dobila ime po njemu,a sjemenišnu gimnaziju u Zagrebu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu 1878. u Zagrebu,a doktorirao 1887.godine. Tako je stekao pravo na samostalnu advokaturu. 1879. godine opredijelio se za Starčevićevu Stranku prava. Kao pravnik radio je od 1881-1889. u odvjetničkim kancelarijama u Zagrebu i Karlovcu. 1889. godine otvara samostalnu odvjetničku kancelariju u Glini,ali je ubrzo umro u psihijatrijskoj bolnici u Stenjevcu. U književnosti se javio 1871. u đačkom časopisu Nada,dok je prva tiskana pjesma objavljena 1873.
Djela
Smrt babe Čengičkinje (1880.)
Baruničina ljubav (1878.)
Fiškal (1882.)
Doktor Marko u kajgani (1884.)
Ljubljanska katastrofa (1904.)
Izabrane pjesme (1908.)
Sabrane pripovijesti (1910.)
Sabrana djela (1915.)
Ukupna djela Ante Kovačića (1944.)
Stihovi (1915.)
Djela (1950.)
Među žabarima (1951.)
Feljtoni i članci (1952.)
Prve pripovijesti (1953.)
U registraturi (1911.)
Mnoga od tih djela pisana su u Zagrebu.
U registraturi
Tema je romana U registraturi karakteristična za realističku prozu: razvoj života i sudbina mladića koji je sa sela došao na školovanje u grad. U tome romanu,Ante Kovačić obilno koristi autobiografski materijal. Vremenski raspon romana obuhvaća tridesetak godina: od djetinjstva siromašnog dječaka Ivice Kičmanovića u Hrvatskom zagorju,do njegove tragične smrti. Roman je zapisan u 3 djela: Prvi dio romana opisuje Ivičino djetinjstvo u njegovoj seoskoj sredini no u drugom djelu se više opisuje mješanje "epizoda" seoske i gradske sredine (drama između glavnih likova). Također se pojavljuje Medonićeva obitelj te se u nizovima raznih događaja razvija govor glavnih likova Ivice Kičmanovića i Laure. U to se vrijeme odvijaju Macenina smrt,Ivičin povratak iz grada u selo,Laurin odlazak u Maceninu kuću,ponovni povratak Ivice u grad... Treći dio sadrži nove zaplete i iznenađenja. Tu su mnoge isprepletene ljubavi ubojstva. Roman završava Laurinim pogubljenjem i Ivičinim propadanjem i smrti u zapaljenoj registraturi.
Literatura'
Hrvatska književna enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.

