Ante Kovačić

Izvor: Wiki-dveri

Inačica od 18:24, 19. veljače 2013.

Ante Kovačić

Ante Kovačić

Djetinjstvo i školovanje

Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u Oplazniku (pokraj Marije Gorice). Pučku je školu polazio u Mariji Gorici i bio je jedan od najbistrijih đaka. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se dajući poduku slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje. Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu Elegija(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.

Studentski dani

Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. Hrvatski dom, društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je vrlo aktivan u svim studentskim priredbama i akcijama. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati šestoro djece. Pripovijst Baruničina ljubav(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.

Književni rad, društveno i političko djelovanje

Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama Hrvatskog doma, a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah Hrvatska. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti Ladanjska sekta i Seoski učitelj.

Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je od značajnih stvari nastao roman Fiškal, koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava je zadobio puno simpatijal, ali isto tako puno i neprijatelja. Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana Među žabarima, koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa Balkan1886. godine. Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo U registraturi. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to "nevaljano i pogubno štivo". Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa. Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman Demagog, za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svoj političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe. Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu.

Najpoznatija djela

Baruničina ljubav 1877. u časopisu "Vijenac", a 1878. kao samostalna knjiga

Smrt babe Čengićkinje 1880.

Ladanjska sekta 1880. - pripovijetka

Fiškal 1882. - roman

Među žabari 1886. u časopisu "Balkan", nedovršen roman

U registraturi 1888. u časopisu "Vijenac", 1911. kao samostalna knjiga (roman)

U registraturi

Kovačićevo djelo "U registraturi" najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća.

Ovaj veliki roman započinje prepirkom spisa i registara, a nastavlja se kao "raspredanje" glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da razobliči kritički hrvatsko društvo onog vremena u rasponu od osirotjelih seljaka i pogospođenih opanaka do pokvarene gospode. U registraturi je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte i Kovačićeva životopisa. Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog "mužikaša" Jožice zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića, "Žorža", koji radi kao sluga kod bogatog "Illusrissimusa" koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka). Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura u koju se Ivica odmah zaljubi, a koja mu ispriča kako je nakon očeve smrti odrasla u siromašnoj radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac, a sin jednooki grubijan Ferkonja. Bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući. Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, Žorž postaje krčmar, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom. U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom. Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena. Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu.

Literatura

Hrvatska književna enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.

Kovačić,A.Djetinjstvo Ivice Kičmanovića.Zagreb : Školska knjiga, 1989.

Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.

Kovačić, A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.