Ante Kovačić

Izvor: Wiki-dveri

Inačica od 18:14, 19. veljače 2013.

Ante Kovačić

Ante Kovačić

Djetinjstvo i školovanje

Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u Oplazniku (pokraj Marije Gorice). Pučku je školu polazio u Mariji Gorici i bio je jedan od najbistrijih đaka. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se dajući poduku slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje. Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu Elegija(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.

Studentski dani

Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. Hrvatski dom, društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je vrlo aktivan u svim studentskim priredbama i akcijama. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati šestoro djece. Pripovijst Baruničina ljubav(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.

Književni rad, društveno i političko djelovanje

Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama Hrvatskog doma, a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah Hrvatska. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti Ladanjska sekta i Seoski učitelj.

Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je od značajnih stvari nastao roman Fiškal, koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava je zadobio puno simpatijal, ali isto tako puno i neprijatelja. Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana Među žabarima, koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa Balkan1886. godine. Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo U registraturi. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to "nevaljano i pogubno štivo". Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa. Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman Demagog, za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svoj političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe. Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu.

Najpoznatija djela

Baruničina ljubav 1877. u časopisu "Vijenac", a 1878. kao samostalna knjiga

Smrt babe Čengićkinje 1880.

Ladanjska sekta 1880. - pripovijetka

Fiškal 1882. - roman

Među žabari 1886. u časopisu "Balkan", nedovršen roman

U registraturi 1888. u časopisu "Vijenac", 1911. kao samostalna knjiga (roman)

U registraturi

Kovačićevo djelo "U registraturi" najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća. U romanu su prikazani tadašnji ljudi i prilike u Hrvatskoj, društvene i gospodarske promjene i životni put darovitog seoskog djeteta u feudalnim i kapitalističkim društvenim odnosima. U svom djelu Ante Kovačić opisao je moral i psihologiju hrvatskog sela i grada kao npr. odnos roditelja i djece, ljubav i ljubavne odnose na selu i u gradu, bračne i obiteljske odnose, svadbe, svečanosti i međusobne odnose seljaka. Kovačić je s više simpatija prikazao selo, nego grad, ali to ne znači da istovremeno nije bio svjestan seoskog primitivizma, praznovjernosti i neprosvjećenosti. Roman "U registraturi" na neki način je i autobiografsko djelo. Prvi dio romana opisuje Ivičino djetinjsvo u seoskoj sredini, njegov odlazak u grad na školovanje, boravak u u Meceninu domu gdje susreće prekrasnu Lauru u koju se zaljubi i koja postaje uzrokom njegova napuštanja Mecenina doma. U drgom se dijelu romana Ivica vraća na selo, kamo će za njim stići i Laura. U tom se dijelu romana opisuju i mnoge zgode iz seoskog života kao i ponovni Ivičin povratak u grad. U trećem dijelu Laura postaje hajdučica, a kad Ivica odbije poći s njom u svijet, ona mu se osvećuje poubijavši sve one koji su mu u životu nešto značili. To potpuno slama Ivicu. Ostavši sam, razočaran u beznadnoj situaciji namjerno okončava svoj život zapalivši registrat organizirani i raspoređeni prema vremenskom slijedu. Vremenski kontinuitet događajapisac prekida retrospektivnim epizodama. Takvim pripovijedanjem pisac unosi određeni "nemir" i dramatičnost, usklađuje kompozicijska obilježja cjelokupnom životnom sudbinom i psihičkim previranjima Ivice Kičmanovića. Sam početak romana je retrospektivan – počinje prikazom registrature i spisa koje Kovačić oživljuje: oni se međusobno prepiru. Za riječ se javlja spis registratora Ivice Kičmanovića i započinje pripovijedanje: "Znajte, dakle, ja sam vam srce i duša našega registratora. Ja sam njegova slika i prilika. Ukratko: njegov sam životopis. On me je sam napisao." To je ujedno i najava fabule koja počinje prikazom djetinstva Ivice Kičmanovića. Pripovijedanje se nastavlja i nekoliko puta remeti vremenski slijed događaja, tj. mijenja prostor i vrijeme događaja (npr. buđenje Ivice Kičmanovića u Laurinoj sobi, epizoda o vili Dorici i Meceni, o Meceninu porijeklu, o Laurinu porijeklu itd.). Pisac romana prati razvoj glavnog lika romana Ivice Kičmanovića, i to od djetinstva pa do smrti (Ivičina tragičnog završetka u požaru koji je zahvatio registraturu). S tom glavnom radnjom prepliću se sporedne radnje (npr. Laurin život koji nije u vezi s Ivicom, događaji vezani za gazdu Medonića, odnosi između Laure, Mihe i Juste te Mihe, Laure i Ferkonje...) Fabula je razgranata tj. složena i razvijena. Okosnicu fabule čine događaji koje u prvom dijelu romana pripovijeda glavni lik Ivica, a zatim (u drugom i trećem dijelu romana) ulogu pripovjedača preuzima pisac.uru gdje je radio.

Literatura

Hrvatska književna enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.

Kovačić,A.Djetinjstvo Ivice Kičmanovića.Zagreb : Školska knjiga, 1989.

Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.

Kovačić, A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.