Narodni govor
Izvor: Wiki-dveri
| Redak 1: | Redak 1: | ||
| + | |||
| + | |||
== kajkavska ikavica == | == kajkavska ikavica == | ||
| - | Prema istraživanjima jezikoslovaca utvrđeno je kako na području oko rijeke Save i Sutle prevladava u govoru kajkavska ikavica. Radi se o nekoliko sela koja okružuju i grad Zaprešić, pa tako u govorno područje kajkavske ikavice ubrajamo i mjesta poput Harmice, Drenja, Laduča, Ključa, Šenkovca itd. Na tim područjima žive kajkavci, koji uz manja ili veća odstupanja govore čistim ikavskim govorom. Izuzetak je pak Harmica, gdje se govori kajkavska ekavica. Upravo tu posebnost zaprešićkog kraja u svojim je pjesmama zabilježio je pjesnik Ivek Jurkas iz Harmice. Na području Zaprešića u govor je prodro kajkavski ekavski refleks jata i poluglasa, što najbolje možemo vidjeti na primjeru riječi poput'' stolec'', ''otec'', ''ocet'', ''deska''. | + | Prema istraživanjima jezikoslovaca utvrđeno je kako na području oko rijeke Save i Sutle prevladava u govoru kajkavska ikavica. Radi se o nekoliko sela koja okružuju i grad Zaprešić, pa tako u govorno područje kajkavske ikavice ubrajamo i mjesta poput Harmice, Drenja, Laduča, Ključa, Šenkovca itd. Na tim područjima žive kajkavci, koji uz manja ili veća odstupanja govore čistim ikavskim govorom. Izuzetak je pak Harmica, gdje se govori kajkavska ekavica. Upravo tu posebnost zaprešićkog kraja u svojim je pjesmama zabilježio je pjesnik Ivek Jurkas iz Harmice. Na području Zaprešića u govor je prodro kajkavski ekavski refleks jata i poluglasa, što najbolje možemo vidjeti na primjeru riječi poput'' stolec'', ''otec'', ''ocet'', ''deska''. Brojni su se znanstvenici dosad bavili kajkavskom ikavicom poput Stjepana Ivšića, velikog hrvatskog dijalektologa te Ivana Brabeca i Antuna Šojata te Stjepka Težaka. Upravo je Stjepan Ivšić utvrdio ikavizam na govornom području u okolici današnjeg Zaprešića potvrđujući to primjerom ''cista'', što u književnom hrvatskom znači cesta. Zaključio je kako su ikavci zapravo stanovnici koji su se doselili na područje u okolici Zaprešića te da su izvorno oni zapravo čakavci, koji su od kajkavskog narječja prihvatili riječ ''kaj'' i još pokoju jezičnu crtu, a zadržali su svoj refleks starog slavenskog ''jata''. O ovoj problematici pisao je i Antun Šojat: |
| + | |||
| + | "Potpuno je prirodno da su okolni starosjedilački kajkavski govori utjecali na govor sutlanskih ikavaca i to u tolikoj mjeri da su stari čakavci postali kajkavci, s čitavim nizom tipičnih kajkavskih govornih osobina, od kojih se poneke potpuno prodrle u govornu strukturu doseljenig pučanstva, a poneke žive uz starije čalavske osobine." (Šojat, Antun. ''Kajkavski ikavci kraj Sutle''. Zagreb: [s.n.], 1973., str. 40.) | ||
| + | |||
| + | Brojni su autori potvrdili kako nema sumnje da je došlo do spajanja dvaju govora, onog starosjedilaca - kajkavskog i onog doseljenika - čakavske ikavice. Tako je nastao kajkavski ikavski. Pretpostavlja se kako su doseljenici došli u današnju okolicu Zaprešića iz područja Pounja, a kao početak doseljavanja uzima se dolazak franjevaca u Mariju Goricu, za vrijeme turskih osvajanja. | ||
Inačica od 09:50, 19. svibnja 2014.
kajkavska ikavica
Prema istraživanjima jezikoslovaca utvrđeno je kako na području oko rijeke Save i Sutle prevladava u govoru kajkavska ikavica. Radi se o nekoliko sela koja okružuju i grad Zaprešić, pa tako u govorno područje kajkavske ikavice ubrajamo i mjesta poput Harmice, Drenja, Laduča, Ključa, Šenkovca itd. Na tim područjima žive kajkavci, koji uz manja ili veća odstupanja govore čistim ikavskim govorom. Izuzetak je pak Harmica, gdje se govori kajkavska ekavica. Upravo tu posebnost zaprešićkog kraja u svojim je pjesmama zabilježio je pjesnik Ivek Jurkas iz Harmice. Na području Zaprešića u govor je prodro kajkavski ekavski refleks jata i poluglasa, što najbolje možemo vidjeti na primjeru riječi poput stolec, otec, ocet, deska. Brojni su se znanstvenici dosad bavili kajkavskom ikavicom poput Stjepana Ivšića, velikog hrvatskog dijalektologa te Ivana Brabeca i Antuna Šojata te Stjepka Težaka. Upravo je Stjepan Ivšić utvrdio ikavizam na govornom području u okolici današnjeg Zaprešića potvrđujući to primjerom cista, što u književnom hrvatskom znači cesta. Zaključio je kako su ikavci zapravo stanovnici koji su se doselili na područje u okolici Zaprešića te da su izvorno oni zapravo čakavci, koji su od kajkavskog narječja prihvatili riječ kaj i još pokoju jezičnu crtu, a zadržali su svoj refleks starog slavenskog jata. O ovoj problematici pisao je i Antun Šojat:
"Potpuno je prirodno da su okolni starosjedilački kajkavski govori utjecali na govor sutlanskih ikavaca i to u tolikoj mjeri da su stari čakavci postali kajkavci, s čitavim nizom tipičnih kajkavskih govornih osobina, od kojih se poneke potpuno prodrle u govornu strukturu doseljenig pučanstva, a poneke žive uz starije čalavske osobine." (Šojat, Antun. Kajkavski ikavci kraj Sutle. Zagreb: [s.n.], 1973., str. 40.)
Brojni su autori potvrdili kako nema sumnje da je došlo do spajanja dvaju govora, onog starosjedilaca - kajkavskog i onog doseljenika - čakavske ikavice. Tako je nastao kajkavski ikavski. Pretpostavlja se kako su doseljenici došli u današnju okolicu Zaprešića iz područja Pounja, a kao početak doseljavanja uzima se dolazak franjevaca u Mariju Goricu, za vrijeme turskih osvajanja.
