Stjepan Jakševac

Izvor: Wiki-dveri

(Usporedba među inačicama)
Skoči na: orijentacija, traži
(Književna djela)
(Književna djela)
Redak 49: Redak 49:
ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod), Ima jedan razred. Zagreb 1981., Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986., Hrvatski dječji pisci.  
ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod), Ima jedan razred. Zagreb 1981., Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986., Hrvatski dječji pisci.  
-
Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991., Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.
+
Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991. i Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.

Inačica od 11:45, 31. svibnja 2013.

Stjepan Jakševac (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu


Sadržaj

Djetinjstvo i školovanje

Stjepan Jakševac
Rodna kuća Stjepana Jakševaca(Zaprešički godišnjak 1996.)
Stjepan Jakševac s majkom (Zaprešički godišnjak 1996.)
Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu (Zaprešički godišnjak 1996.)


Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.

Književni rad

Prvu pjesmu "O životu" napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao "Prvi glasi" (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka "Pjesme seoskog sina", nastala je 1936. godine. Putopis "Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju" napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice.

Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.

Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike.

Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je Zlatna ptica sunca. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.

Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama Zeleni bregi Zeline(Zelina, 1970. i 1973.), Zbor kajkavskih pjesnika (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa Kaj (1971., 1975. i 1986.), u antologijama Lirika hrvatskih sveučilištaraca (Zagreb, 1939.), Lijet Ikara (Zagreb, 1990.), Sunčeva livada (Zagreb, 1990.), Žubor riječi (Zagreb, 1992.), Antologija hrvatske dječje poezije (Zagreb, 1994.), Antologija hrvatskog haiku pjesništva (Zagreb, 1996.), Otvoreni put (Zagreb, 1999.), Rieči sa zviranjka (Zagreb, 1999.), Hrvatska uskrsna lirika (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima Zapjevajmo maleni (Zagreb, 1991. i 1996.)


Hrvatski radio

Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u "Radium-izvor zraka", kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.

Na velikim pločama "Jugotona" dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče).

Književna djela


Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943., Glasam se nespokojem. Zagreb 1956., Vesela godina. Zagreb 1969., Voli ne voli voli. Zagreb 1972.

Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod), Novogodišnji vlak. Zagreb 1980., Plave ptice. Zagreb 1980., Modre

ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod), Ima jedan razred. Zagreb 1981., Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986., Hrvatski dječji pisci.

Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991. i Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.


U antologiji svjetske poezije za djecu I denna vida värld (Verser fran mänga länder för barn och vuxna) izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca Zadaća o pravdi. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.

Literatura

  • Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.
  • Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.
  • Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.
  • Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.
  • Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.
Osobni alati