Pavao Štoos

Izvor: Wiki-dveri

Skoči na: orijentacija, traži

Dubravica (pokraj Zaprešića), 10. prosinca 1806. - Pokupsko, 30. ožujka 1862. - hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj


Sadržaj

Školovanje

Pavao Štoos

Pavao Štoos je rođen u Rozgi kraj Dubravice 10. prosinca 1806. godine u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili cesargradski slobodnjaci. Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina jer u njegovom kraju tada nije bilo pučke škole. Do svoje 15. godine bio je pastir i pomagao roditeljima koji ga usprkos nadarenosti za učenje nisu mislili školovati. U ljeto 1821. Štoos je uz poticaj župnika Jurja Ročića potajno otišao u Zagreb. Zaslugom dobrotvora Kuševića u Zagrebu je dobio smještaj u orfanotrofiju (domu za nadarenu siromašnu djecu) te je upisao gimnaziju. Štoos je bio izvrstan i ustrajan đak, a iz svih predmeta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima te je za sedam godina uspio završiti osam razreda. Poznavao je više jezika (latinski, njemački, francuski i mađarski), bavio se slikarstvom i glazbom. Odlikovao se je i pjesničkim darom te je već kao gimnazijalac pisao prigodne latinske i kajkavske pjesme.

Svećeničko službovanje

Crkva sv. Ane u Rozgi

Pavao Štoos stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je s 27 godina za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u Crkvi sv. Ane u Rozgi. Kao jedan od najistaknutijih mlađih svećenika u Zagrebačkoj biskupiji vršio je različite dužnosti u Zagrebu: bio je kapelan u biskupskom dvoru i vjeroučitelj kaptolske pučke škole, upravitelj župne crkve sv. Marije te bilježnik Duhovnog stola. Od 1838. bio je tajnik biskupa Haulika. Pet godina (1838.-1842.) bio je profesor studentima bogoslovije i filozofije. Zamjerivši se vlastima 1842. je premješten za župnika u Pokupsko, gdje je ostao punih dvadeset godina. Tijekom tih godina puno je napravio za taj kraj: obnovio je stare i sagradio nove crkvice, naučio je djecu i narod pjevati crkvene pjesme, uglazbljivao je i samostalno skladao crkvene pjesme te bio pravi duhovni vođa svom narodu. U mlađem periodu Štoos je bio ponesen društvenim promjenama 1848. godine te je tada zagovarao ukidanje celibata. Taj svoj stav opozvao je 1851. U Izjašnjenju objavljenom u „Katoličkom listu“ br. 21. Nastojanja da dođe iz Pokupskog ponovo u Zagreb nisu uspjela. Prvi pokušaj za njegovo imenovanje kanonikom nije uspio. Potom, u 1862. nadbiskup Juraj Haulik imenovao je Štoosa kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Međutim, u međuvremenu Štoos se razbolio i umro od upale pluća 30. ožujka 1862. u Pokupskom, u svojoj 56. godini života. U Dubravici je podignut spomenik u njegovu čast. Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.


Preporodno i književno djelovanje

Spomenik Pavlu Štoosu u rodnoj Dubravici

Štoos je bio veliki rodoljub i prethodnik preporodnih strujanja. U njegovo vrijeme hrvatskim jezikom nije se javno govorilo. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama, budnica i davorija kojima je bio promicatelj preporodnih misli među svojim suvremenicima. U svojim kajkavskim pjesmama Štoos je promicatelj hrvatskog otpora protiv odnarođivanja, a u svojim štokavskim stihovima postao je glasnikom preporodnog zanosa i ilirskog pokreta. Pavao Štoos bio je čovjek uzvišenih načela, znao je prosuditi potrebe svog naroda i čvrsto je vjerovao u istinu, narodnu slogu, prosvjetu i slobodu. Napisao je veći broj prigodnica Jelačiću, Draškoviću, Kuševiću, Kukoviću, Schrottu, Gaju i Hauliku. Dok je Josip Jelačić bio pukovnik u Glini, rado je dolazio Štoosu u Pokupsko u lov ili na partiju biljara. Banu u čast Štoos je napisao nekoliko pjesama: "Vila iz kupske stiene Josipu Jelačiću banu" (1848.),"Soko hrvatski i slavska mati" (1849.), "U slavu bana Josipa Jelačića (1850.).


Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa:


1. Spisi na kajkavskom narječju uoči Preporoda

Početkom 1831. godine, kao mladi svećenik Zagrebačke biskupije, Pavao Stoos napisao je pjesmu "Kip domovine", najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog žalovanja nad teškim tadašnjim političkim prilikama imala za svrhu istaknuti latinsko djelo protonotara Kuševića De municipalibus juribus et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Kroz romantični opis personificirane vizije domovine kao obespravljene udovice Štoos u spomenutoj pjesmi poziva na buđenje umrtvljene rodoljubne svijesti, obranu statutarnih hrvatskih kraljevskih prava, te posebice kritizira zapostavljanje hrvatskog jezika u glasovitim stihovima:

Vre i svoj jezik zabit Horvati

Hote, ter drugi narod postati.


S pjesmom "Kip domovine" Štoos je ušao u sve važnije antologije rodoljubnog hrvatskog pjesništva, a veliku popularnost ima i njegova pjesma „Nut! Novo leto! Mati-sin-zorja" (Zagreb, 1831.).


2. Štokavske pjesme u "Danici" i zasebno sve do 1849. godine'

Među štokavskim pjesmama preporodnog nadahnuća vrlo su popularne pjesme: "Otkuda je naša sloga" (Danica, 1840.), "Lav ilirski" (Danica, 1841.), "Riječ pomirenju" (1846.). Kao jedna od najpoznatijih ističe se pjesma "Poziv u ilirsko kolo" u kojoj poziva na slogu Hrvata, ali i na slogu koja bi trebala vladati u odnosima slavenskih naroda.


3. Pojedini članci u "Danici".

Među prigodnim člancima i govorima osobito se ističe "Govor prigodom dvjestoljetne uspomene ilirskoga pjesnika I. Gundulića" (Zagreb, 1840.).


4. Knjižica "O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva" (1848.)

U knjižici je opisao stavove kakvi su u ono vrijeme kružili među mlađim svećenicima u Hrvatskoj. Iznio je i neke poglede na ljudsko društvo te pojedine misli o potrebi reforme među svećenstvom, a među ostalim, zalagao se za ukinuće svećenićkog celibata. Upravo zbog svojih stavova o celibatu, Štoos se na traženje crkvenih poglavara morao javno odreći iznesenih misli. Usprkos tim razilaženjima, Pavao Štoos ostao je vjeran svom svećenićkom pozivu.


5. Lirske pjesme oko i poslije 1849.godine.

U dvanaest pjevanja sastavio je spjev "Soko hrvatski i slavska mati" (Zagreb, 1849.).


6. Knjižica crkvenih pjesama s napjevima - Kitice cerkvenih pjesamah s napjevi (Zagreb, 1858.)

Navedena pjesmarica sadrži devetnaest crkvenih pjesama (13 s vlastitim napjevima, a ostalih 6 pjeva se na napjeve prethodnih pjesama). Pjesme je Štoos napisao i uglazbio za razne prigode unutar crkvene godine. Kao njezin predgovor uvrstio je svoj tekst O cerkvenom pjevanju, koji predstavlja jedan od najranijih estetskih traktata o ushitu kojeg može izazvati estetski izražena uzvišena, lijepa pjesma. Pavao Štoos bio je glazbeno obrazovan, uspjelo je skladao i harmonizirao pojedine popijevke, svirao je gitaru, a u brojnim prilikama i orgulje.


7. Latinske prigodnice

Među pjesnikovim latinskim pjesmama prigodnicama osobito su poznate: "Obitum..M. Verhovacz.. luget orphanotrophium mediante..." (Zagreb, 1827.) i "Flora suo Flori seu patria dignissimo filio... Joseho Kukovich" (Zagreb, 1842.).


Posthumne počasti

Spomen-ploča na Štoosovoj rodnoj kući u Dubravici
Kuća Štoosovih nasljednika u Dubravici

Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo Braća hrvatskog Zmaja postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.







Literatura

  • Horvat, I. Pavao Štoos : život i djelo. // Nastavni vjesnik. Knj. XLIV (1935./36.). Str. 1-25, 81-98, 153-185.
  • Hrvatski narodni preporod I / priredio Jakša Ravlić. Zagreb : Matica hrvatska : Zora ,1965. PSHK, knj. 28, str. 240-253.
  • Laljak, S. Preporoditelj Pavao Štoos // Zaprešićki godišnjak 1992 / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić, 1992. Str. 110-112.
  • Mihanović-Salopek, H. Pavao Štoos // Hrvatska himnodija 19. stoljeća. Zagreb : Alfa, 2000. Str. 113-121.
  • Ortner, S. Život i rad Pavla Štoosa. // Savremenik. 11(1907). Str. 113.
  • Petračić, F. Hrvatska čitanka za više razrede srednjih škola. Zagreb : Kraljevska zemaljska tiskara u Zagrebu, 1916.
  • Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4.
  • Šurmin, Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904.
Osobni alati