Mihovil Krušlin
Izvor: Wiki-dveri
Ključ (pokraj Zaprešića), 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić), 05. lipnja 1962. - hrvatski slikar
Sadržaj |
Djetinjstvo i školovanje
Mihovil Krušlin se rodio 4. rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija. Pohađao je Obću pučku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Osnovnu školu završio je s odličnim uspjehom. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu kako bi pomogao ocu raditi na polju.
S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili vrlo poznati slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije, a radi i kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je i večernji građevinski tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca, te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.
Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5 do 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Krušlin usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijea, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, koje kasnije dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisala su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti, Krušlin je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izložbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićevu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: "Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist", dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele.
Za vrijeme školovanja, Mihovil Krušlin prehranjivao se slikanjem portreta, restauriranjem slika i prodajom pejzaža. Nakon prve godine, zbog dobrog uspjeha, bio je oslobođen plaćanja školarine. Potporu Zemaljske vlade, tijekom školovanja primio je samo jednom u iznosu od 100 kruna. Usprkos teškom životu, Krušlin je 1911. godine završio studij na Zagrebačkoj Višoj školi za umjetnost i obrt izvanrednim uspjehom.
Život
Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana, ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi u kojoj je nalazio utočište i inspiraciju, a slikao je pejzaže, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Ključ, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu, te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer gdje je radio te živio skromno i povučeno. U vrijeme rata zbog nedostatka materijala manje stvara, ali snalazeći se na razne načine, ne prekida svoj likovni rad. Nekoliko godina prije smrti radio je kao profesor likovne kulture u Osnovnoj školi Ivana Perkovca u Šenkovcu, te je ostao u sjećanju kao vrstan likovni pedagog. Umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.
Mjesna zajednica Ključ odužila se Krušlinu trideset godina nakon smrti nazivom ulice u kojoj se rodio, a kasnije stvarao i živio. Društveni dom u Ključu također nosi ime Mihovila Krušlina, ispred kojeg je postavljeno mramorno poprsje, rad akademskog kipara iz Zaprešića, Dragutina Grgasa.
Stvaralaštvo i putovanja
Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je "Djevojka kraj zdenca". Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister izložio je u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Krušlinov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u kojem je izlagao slike dugi niz godina, od 1910. do 1930. svake je godine radio izložbu pejzaža koje bi izradio od prošle izložbe. Zahvaljujući tim izložbama postao je omiljeni slikar zagrebačke publike, koja je i kupovala njegove slike. Među kupcima se mogu naći poznata imena tadašnjeg zagrebačkog javnog i poslovnog života, kao što su: M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi pojedinci, ali i organizacije poput Narodne banke, Hrvatske štedionice, Zemaljske vlade i Hrvatskog društva umjetnosti. Osim samostalnih izložbi, sudjeluje i na zajedničkim izložbama s drugim umjetnicima.
Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i obilazi mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. Po povratku i odlazi na more u društvu profesora Crnčića te inspiriran ljepotom prirode i krajolika stvara brojna djela s motivima Krka, Raba, Novog Vinodolskog i brojnih dalmatinskih mjesta. Nakon toga oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.
U jesen 1926. godine izlaže akvarele, izložba mu je odlično posjećena, kritika naklonjena, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe odlazi na višemjesečno putovanje po Mediteranu s Mirkom Kovačićema, svojim bivšim učiteljem iz škole. Posjetili su Siciliju, Maltu, Libiju i Tunis, a svoje utiske Krušlin je zabilježio na svojim slikama. Vraćaju se 1935. godine, Krušlin izlaže slike inspirirane putovanjem, a Kovačić izdaje knjigu "Na vratima Sahare". U vrijeme izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije.
Nastavlja s putovanjima u potrazi za motivima, puno stvara i izlaže, da bi se u periodu prije rata potpuno povukao u rodni Ključ, gdje slika, ali ne priređuje izložbe. Punih 14 godina nije samostalno izlagao, no sudjelovao je na skupnim izložbama. U proljeće 1953. organizira posljednju samostalnu izložbu u Salonu Ulrich.
Samostalne izložbe
Salon Ulrich Zagreb - 1910., 1911., 1913., 1916., 1918., 1919., 1920., 1921., 1922., 1925., 1926., 1927., 1929., 1932/33., 1936., 1937., 1939., 1953., 1995.
Osnovna škola Marija Gorica - 1969.
Zavičajni muzej Brdovec - 1976.
Osnovna škola Šenkovec - 1991.
Galerija Mona Lisa Zagreb. - 2010.
Poezija
Manje je poznato da je početkom 20. st. Mihovil Krušlin pisao pjesme. Nadarenost za pisanje poezije pokazao je još u ranom djetinjstvu, što je i uočio njegov učitelj Mirko Kovačić. Napisao ih je nekoliko: Hajde sinci (1901.), Gdje je naša djedovina (1902.), U proljeće (1902.), Moja želja (1902.) i U Turopolju (1916.). U njegovim pjesmama osjeća se duboko doživljena domoljubnost te beskrajna zadivljenost prirodnom.
MOJA ŽELJA
Mnogo slatkih želja gojim
Al najslađa ta bi bila
Da bi domom svuda mojim
Hrvatska se riječ zborila
Nek odjekne tamnom gorom
Nek se ori po dolinah
Nek odzvanja sjajnim dvorom
"Slobodna je domovina"
Primi moju želju Bože
Izdajice satri grom
Da se braća tada slože
Da ne raste kukolj dom.
(Mihovil Krušlin, 1902.)
Literatura
- Krušlin, M. Moj životopis. // Zaprešićki godišnjak 2002 : za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2003. Str. 282-297.
- Laljak, S. Slikar Mihovil Krušlin. // Zaprešićki godišnjak 2002 : za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća /uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2003. Str. 274-275.
- Mihovil Krušlin / uredio Martin Henc. Zagreb : Moderna galerija Zagreb : Galerija Mona Lisa, 2010.
