Rukotvorstvo

Izvor: Wiki-dveri

Nošnje

Narodna nošnja Zagrebačkog prigorja

Karakterizira isti osnovni tip, koji se ponekad neznatno razlikuje od sela do sela u manjim detaljima utkanog ornamenta ili ukrasa. I muška i ženska nošnja izrađene su od domaćeg platna kojeg su tkali poluprofesionalni zkalci. Žućkasto miješano laneno platno koristilo se za izradu nošnje za svečane prigodbe, dok se nošnja od pamučnog platna nosila svakodnevno. Ženska nošnja sastoji se od rubače, oplećka, fertuna, pasa, čarapa, cipela, rupca, rupčeka, koralja i mašni. Muška nošnja se sastoji od gaća, rubače, lajbeka(prsluka), rupca, škrlaka(šešira), remena, obojaka ili čarapa i opanka ili čizama.

Ženska nošnja Prigorja Brdovečkog

Sastoji se od dva dijela: rubače čelače i fertuna. Rubača je jednodjelna košulja izrađena od materijala zvanog vales. Ukrašena je tkanim i vezenim dijelom na prsima, rukavima i stražnjem doljnjem dijelu nošnje, uglavnom crnim, a ponekad i crvenim koncem. Fertun je tkan na domaćem platnu. Motivi tkanja su uglavnom geometriski oblici ptičice ili cvijeća. Oba dijela uređena su kartanjem, odnosno nabirnjem na faldice srednje veličine. Također su rubni dijelovi ukrašeni bijelom čipkom obrubljenom crnim ili crvenim koncem. U struku se nosi pojas ili pas crvene boje izvezan cvijetnim motivom kuglicama i zlatnim trakicama. Mladenka je kao oglavlje koristila svečani cimer- improvizaciju vijenca od cvijeća. Udane žene nosile su ingliške ili svilene rupce. Mlade djevojke nosile su jednu kečku s crvenom mašnom. Kao nakit nosili su se crveni koralji i biseri, a obuća crne čizme do koljena.

Muška nošnja Prigorja Brdovečkog

Sastoji se od rubače, gaća i prsluka. Rubača je izvezena crnim, crvenim ili bijelim koncem, dok je crni prsluk ukrašavan svečanim gumbima. Njihov broj ovisio je o imovinskom stanju muškarca. Kao obuću su koristili crne čizme, a oko pasa remene crne ili smeđe boje ukrašene zakovicama. Ko pokrivalo na glavi nošen je škrlak, odnosno šešir. Na vjenčanju je mladenac preko ramena i prsa nosio prebačen tanki ručnik.

Nošnja Pojatna i okolice

Muška nošnja bila je prepoznatljiva po dugim gaćama i po majci rađenoj od domaček platna,a za crkvu bi se ukrasili sa 100 žutih gumbova. Ženska nošnja je bila prepoznatljiva po dugoj suknji i isto ljepom majcom od domaćeg platna a za crkvu bi se obukle u isto samo što bi se ukrasile sa pletenim uzorcima. Bačvari su bili ljudi koji su radili bačve za vino drugim ljudima.Tišljari su bili jedni od najvažnijih ljudi tada jer su oni radili namještaje kao krevete,ormare...Drugi najvažniji ili možda prvi su bili tkalci jer oni koji nisu znali proizvoditi konac oni nebi mogli imat odjeću a tkalci bi onda za njih sve napravili.

Izrada platna od konoplja i lana

U stara vremena naši preci nisu bili u mogućnost kupovati tekstil, a nije bilo ni trgovina sa tekstilom na izbor, nego su koristili lan i konoplje. Od nih su izrađivali i pređu, konac, te tkali platno,od kojeg su e izrsđivali glavni odjevni predmeti, kao za žene tako i za muškarce. Lan i konoplja sijali su se u proljetnoj sjetvi, u svakom domaćinstvu. Nakon sazrijevanja, lan se vadio sa korjenom i odmah su se izrađivalekućice, takozvane<<Šake>> jer su bile toliko velikekoliko se moglo primiti u jednu šaku. To se stabljikama lana svezalo na dva mjesta, kod korjena i ispod sjemena. Od više kućica napravio se mali snop, koji se isto svezao povrislom od lana. Po četri snopića stavljali su se u jednu rastavu, gdje se ostavilo da sjeme dozrje i bude doista suho. Dokj postalo suho, sjemese odnijelo doma, gdje se tuklo sa drvenim štapom. Nakon čišćenja sjeme se moglo prodati. Kad se sjeme očistilo, lanse odvezo na trnike, i to kad je otava bila pokošena. Tu su se nametale kućice,jedan pokraj drugog, kako bi se mogle namočiti od rose i od kiše. Žene su bile kontrolirale kad se dovoljno namočilo, kad se kožica odvajala od srca stabiljke, onda se lan pokupio i odvezao doma, te se stavilo sušiti po dvorištu, plotovima i gdje god bilo dosta sunca. Kad je lan bio dosta suh, pospremao se, i držao,dok ga nije trebalo tući u stupi. Kod svake kuće je bilo dovoljno m ladića i djevojaka, pa su većinom večeri išli pomagati tuči lan, i to svaku većer,dok kod svih nije bilo gotovo. Na stupi tući jedan ali većinom je bilo po dvoje, većinom mladić i dijevojka,jer je tako bilo bolje i lakše, a i prije je bilo gotovo. Pri tome su se natjecali tko će istuči više šaka u jednoj rundi, bez prestanka. Konoplja se isto vadila i stavljala u kućice, ali se slagala po debljini.

Liteatura

KOSTELAC, Branko. 2003. Narodni plesovi i pjesme Zagrebačkog prigorja i polja. Zagreb: Hrvatski sabor kulture.

KUTARČIĆ, Pavao. 2000. Ključ selo žitelji i običaji. Ključ Brdovečki: vl.naklada.