Rukotvorstvo
Izvor: Wiki-dveri
(→Narodnja nošnja Bistre) |
(→Narodnja nošnja Bistre) |
||
| Redak 3: | Redak 3: | ||
Narodna nošnja Bistre naziva se ''bistranjka''. Osim u Bistri zastupljena je u '''Ivancu''', '''Jablanovcu''', '''Pušći''', '''Brdovcu''' i '''Jakovlju'''. Muška nošnja slična je krojem nošnjama sa područja Zagrebačke županije. Nekad se nosila čoha, duga kabanica, a do današnjih dana opstala je ''hala'', kratka kabanica izrađena od svijetle ili tamne tkanine. Temelj muške narodne nošnje '''Bistre''' i okolice su platnene, konopljene lanene ili pamučne hlače. Izrađuju se sastavljanjem i nabiranjem ravnih pola platna. Košulja se nosi preko gaća, a ukrašena je na ovratniku, na prsima, ramenima i visoku uz porub bijelim ručnim vezom. Gaće su od istog materijala kao i košulja, a nogavice hlača završavaju resama. Nekad su se gaće nosile u čizmama, a kasnije preko njih. Košulja se oko struka opasuje kožnatim remenom. Glava se pokriva crnim šeširom sa širokim obodom. Obuvale su se crne čize. Znali su nositi i rubac oko vrata kao ukras. | Narodna nošnja Bistre naziva se ''bistranjka''. Osim u Bistri zastupljena je u '''Ivancu''', '''Jablanovcu''', '''Pušći''', '''Brdovcu''' i '''Jakovlju'''. Muška nošnja slična je krojem nošnjama sa područja Zagrebačke županije. Nekad se nosila čoha, duga kabanica, a do današnjih dana opstala je ''hala'', kratka kabanica izrađena od svijetle ili tamne tkanine. Temelj muške narodne nošnje '''Bistre''' i okolice su platnene, konopljene lanene ili pamučne hlače. Izrađuju se sastavljanjem i nabiranjem ravnih pola platna. Košulja se nosi preko gaća, a ukrašena je na ovratniku, na prsima, ramenima i visoku uz porub bijelim ručnim vezom. Gaće su od istog materijala kao i košulja, a nogavice hlača završavaju resama. Nekad su se gaće nosile u čizmama, a kasnije preko njih. Košulja se oko struka opasuje kožnatim remenom. Glava se pokriva crnim šeširom sa širokim obodom. Obuvale su se crne čize. Znali su nositi i rubac oko vrata kao ukras. | ||
| - | Ženska nošnja zadržala se u upotrebi u okolici '''Zaprešića''' do Drugog svijetskog rata. | + | Ženska nošnja zadržala se u upotrebi u okolici '''Zaprešića''' do Drugog svijetskog rata. Zbog svojih brojnih ukrasa smatra se jednom od najkičenijih i najbogatijih nošnji na području Hrvatske. U izradi nošnje sudjelovali su tkalci, seoske ''šnajderice'' te zanatlije ''čohači''. |
== Narodna nošnja Prigorja Brdovečkog == | == Narodna nošnja Prigorja Brdovečkog == | ||
Inačica od 11:43, 10. travnja 2015.
Sadržaj |
Narodnja nošnja Bistre
Narodna nošnja Bistre naziva se bistranjka. Osim u Bistri zastupljena je u Ivancu, Jablanovcu, Pušći, Brdovcu i Jakovlju. Muška nošnja slična je krojem nošnjama sa područja Zagrebačke županije. Nekad se nosila čoha, duga kabanica, a do današnjih dana opstala je hala, kratka kabanica izrađena od svijetle ili tamne tkanine. Temelj muške narodne nošnje Bistre i okolice su platnene, konopljene lanene ili pamučne hlače. Izrađuju se sastavljanjem i nabiranjem ravnih pola platna. Košulja se nosi preko gaća, a ukrašena je na ovratniku, na prsima, ramenima i visoku uz porub bijelim ručnim vezom. Gaće su od istog materijala kao i košulja, a nogavice hlača završavaju resama. Nekad su se gaće nosile u čizmama, a kasnije preko njih. Košulja se oko struka opasuje kožnatim remenom. Glava se pokriva crnim šeširom sa širokim obodom. Obuvale su se crne čize. Znali su nositi i rubac oko vrata kao ukras.
Ženska nošnja zadržala se u upotrebi u okolici Zaprešića do Drugog svijetskog rata. Zbog svojih brojnih ukrasa smatra se jednom od najkičenijih i najbogatijih nošnji na području Hrvatske. U izradi nošnje sudjelovali su tkalci, seoske šnajderice te zanatlije čohači.
Narodna nošnja Prigorja Brdovečkog
Muška nošnja sastoji se od rubače, gaća i prsluka. Rubača je izvezena crnim, crvenim ili bijelim koncem, dok je crni prsluk ukrašavan svečanim gumbima. Njihov broj ovisio je o imovinskom stanju muškarca. Kao obuću su koristili crne čizme, a oko pasa remene crne ili smeđe boje ukrašene zakovicama. Ko pokrivalo na glavi nošen je škrlak, odnosno šešir. Na vjenčanju je mladenac preko ramena i prsa nosio prebačen tanki ručnik.
Ženska nošnja sastoji se od dva dijela: rubače čelače i fertuna. Rubača je jednodjelna košulja izrađena od materijala zvanog vales. Ukrašena je tkanim i vezenim dijelom na prsima, rukavima i stražnjem doljnjem dijelu nošnje, uglavnom crnim, a ponekad i crvenim koncem. Fertun je tkan na domaćem platnu. Motivi tkanja su uglavnom geometriski oblici ptičice ili cvijeća. Oba dijela uređena su kartanjem, odnosno nabirnjem na faldice srednje veličine. Također su rubni dijelovi ukrašeni bijelom čipkom obrubljenom crnim ili crvenim koncem. U struku se nosi pojas ili pas crvene boje izvezan cvijetnim motivom kuglicama i zlatnim trakicama. Mladenka je kao oglavlje koristila svečani cimer- improvizaciju vijenca od cvijeća. Udane žene nosile su ingliške ili svilene rupce. Mlade djevojke nosile su jednu kečku s crvenom mašnom. Kao nakit nosili su se crveni koralji i biseri, a obuća crne čizme do koljena.
Narodna nošnja Pojatna
Muška nošnja bila je prepoznatljiva po dugim gaćama i po majci rađenoj od domaček platna,a za crkvu bi se ukrasili sa 100 žutih gumbova.
Ženska nošnja je bila prepoznatljiva po dugoj suknji i isto ljepom majcom od domaćeg platna a za crkvu bi se obukle u isto samo što bi se ukrasile sa pletenim uzorcima.
Liteatura
KOSTELAC, Branko. 2003. Narodni plesovi i pjesme Zagrebačkog prigorja i polja. Zagreb: Hrvatski sabor kulture.
KUTARČIĆ, Pavao. 2000. Ključ selo žitelji i običaji. Ključ Brdovečki: vl.naklada.
