Radni običaji

Izvor: Wiki-dveri

Inačica od 14:17, 27. svibnja 2014.

Obrađivanje zemlje (sjetva i žetva)

Da bi oranica bila spremna za sjetvu, najprije se mora izorati. Zatim se pšenica sije tako da se rukom razbacuje sjeme po polju. Kada dozori, počinje žetva. Pšenica se žanje srpovima i rade se snopovi. Snopovi se voze na dreš (dio vršalice) da se zrno odvoji od slame. Slama i čisto zrno voze se kući. Zrno se suši i čisti od pljeve. Slamu jede stoka. Kao kod oranja, tako se i kod sijanja drže neki posebni orački i sijački običaji, vjerovanja i vračanja. Kao i u svim hrvatskim krajevima, tako i u našem kraju, sjetva završava brananjem tj. zavlačenjem s pomoću sprave koja ima dva osnovna tipa.

Ako vremenske prilike dopuste, zemlju je najbolje orati ujesen jer se tada zemlja preko zime smrzne i usitni. U proljeće se zemlja tanjura ili freza te je tada spremna za sijanje i sađenje proljetnih kultura. Najčešće se sije kukuruz, pšenica i ječam, a u vrtovima se sadi krumpir i sve ostalo povrće po želji. Da bi žitarice uspijevale, potrebno ih je okopati ili špricati protiv korova. Pšenica i ječam su kulture koje dozore u lipnju dok kukuruz dozori u jesen. Da bi biljke na oranicama i vrtovima uspijevale, potrebno je svake godine gnojiti zemlju.

Košnja i baliranje trave

Trava se počinje kositi oko 5. mjeseca

SIJENO - od 1. 5. do 30. 6.

OTAVA - početak 8. mjeseca do Male Gospe (8. 9.)

OTAVIĆ - oko kraja 9. mjeseca do Svih svetih

Trava se kosila ručnim kosama, a to je bio iscrpljiv i mukotrpan rad. Ljeti je s radom trebalo početi rano ujutro da se izbjegnu vrućine. Ako je livada bila velika, trebalo je biti puno kosaca (10 - 12) koji su radili 3-4 sata. Trava se nakon košenja preokretala jer se tako brže sušila. Nakon ručnih kosilica počele su se koristiti kosilice koje su vukli konji. Pokošena i osušena trava nije se balirala jer nije bilo strojeva nego se ručno tovarila na kola i vozila kući. Stavljala se na sjenike ili su se na dvorištu u blizini kuće radili veliki plasti sijena koji su se nazivali kopiči. Danas postoje strojevi koji olakšavaju taj mukotrpan rad - kose travu, skupljaju je u kocke (bale - baliranje), suše travu i drugo.

Berba grožđa

Oko 29. rujna počinjale su prve berbe tj. oko Miholja (Sv. Mihael). U prošlosti, kada nije bilo tehnologije ni strojeva, onaj tko je imao veliki vinograd trebao je više radne snage da mu pomogne u berbi. Uglavnom su to bili obitelj, rodbina, susjedi i dobri prijatelji. Na kola koja su vukli konji stavljale su se drvene bačve, a ne velike posude (kao danas) jer je to bilo praktičnije i lakše zbog loših putova kojima se dolazilo do vinograda. U vinogradu su se bačve punile horizontalno, zatvarale i stavljale u prirodni položaj. Kad se došlo kući, u podrumu su se bačve otvarale, a grožđe se mljelo u velike posude. Ostavljalo se da kipi par dana te se zatim prešalo. Poslije prešanja grožđe se vraćalo u bačve da do kraja otkipi i pretvori se u vino. Grožđe iz mošta tijekom procesa kipljenja pretvara se u alkohol. Berba grožđa bila je jedan oblik svečanosti. Žene su pekle kolače, gibanice, orahnjače... Danas konje, a i čovjeka, zamjenjuju traktori, odnosno strojevi. Strojevi danas također sudjeluju i pomažu u procesu proizvodnje vina pa je njegova kvaliteta porasla.

Trganje i lupitva kukuruza

Lupitva je skidanje obelinja s klipova kukuruza. Navečer, poslije večere i kad je završio sav vanjski posao, kukuruz bi se lupio. Kod imućnijih gazdi, zbog veće količine kukuruza, bilo bi više radnika. Posjedali bi na hrpe kukuruza ili u obelinje te uz međusobne šale, pošalice, dobacivanja ili pjesmu lupili kukuruz.

Obrađivanje zemlje

Ako vremenske prilike dopuste, zemlju je najbolje orati ujesen jer se tada zemlja preko zime smrzne i usitni. U proljeće se zemlja tanjura ili freza te je tada spremna za sijanje i sađenje proljetnih kultura. Najčešće se sije kukuruz, pšenica i ječam, a u vrtovima se sadi krumpir i sve ostalo povrće po želji. Da bi žitarice uspijevale, potrebno ih je okopati ili špricati protiv korova. Pšenica i ječam su kulture koje dozore u lipnju dok kukuruz dozori u jesen. Da bi biljke na oranicama i vrtovima uspijevale, potrebno je svake godine gnojiti zemlju.

Čehanje perja

Kad bi se u kasnu jesen i početkom zime završili svi poljoprivredni poslovi, a noći postojale sve duže, bilo je vrijeme čehanje perja. Cijele godine bi se skpljalo perje prilikom klanja životinja ( posebno gušće i pačje perje ) i spremalo bi se u platnene vreće. Čehanje perja bilo bi nakon večere kada bi se žene prema dogovoru okupile u hiži. U hiži je obično bio dugi stol i klupe oko njega. Gazdarica bi stavila perje u rešeto i na stol, a žene bi posjedale oko stola i čehale. Štrcle su se bacale ispod stola, a čehano perje u novi jastuk. Tijekom čehanja žene su razgovarale o svemu i svačemu, a nije nedostajalo ni pjesme ni šale ni viceva. Na čehanje perja za ženama bi došli muževi, a za curama dečki, ali oni nisu čehali perje već su sjedili za posebnim stolom, razgovarali o važnim stvarima i polako pijuckali d

Pripremanje ogrjeva za zimu

Priprema ogrjeva za zimu počinje početkom proljeća i završava početkom zime. U općini Dubravica gotovo svaka obitelj ima svoju šumu iz koje doprema drva za zimu. Po drva ide muški dio obitelji. Prvo se pretražuje šuma i ako se nađu drva koja su polomljena, prvo se ruše ta drva. Zatim se drva ručnom ili motornom pilom režu na manje dijelove, stavljaju na prikolicu i odvoze kući. Doma se sijeku sjekirom i spremaju u spremišta.

Kolinje

Najprije se stavila voda da zavrije. Zatim je počelo kolinje tako da su tri muškarca držala svinju, četvrti ju je zaklao, a domaćica je držala zdjelicu za krv koja je potrebna da bi se napravile krvavice. Tada se svinja stavljala u korito i polijevala vrućom vodom da joj otpadne dlaka. Dlake koje su ostale strugali su starim žlicama ili tuljcem. Debele dlake koje su rasle na vratu svinje "pukale" su se i koristile kao igle za krpanje cipela. Velike dlake na leđima čupale su se i od njih su se radile "penzle" (kistovi). Na jabučici vrata urezao se križić i stavilo se malo kuhinjske soli za sreću i blagoslov u kući. Svinja se dizala na lance ili kuke (galge) te su joj vadili crijeva i rezali je na pola. Crijeva su se čistila za kobasice i krvavice. Srce, pluća, želudac i glavu stavljalo se kuhati u kotao za krvavice. Tada se svinja rezala na manje komade. Gulila se koža s masti za čvarke, pripremao se nadjev za kobasice i meso za pacanje.

Priprema zimnice

Zimnica se može raditi od krastavaca, paprike, mahuna, zelja...

Recept za zimnicu od krastavaca: Krastavci se moraju dobro oprati, a za to se vrijeme pripreme staklenke. Stave se u pećnicu da se dobro zagriju. Zatim se kuhaju ocat i voda u omjeru 8 : 2. Kada zakipi, u ocat se stave krastavci i poklope se na 15 minuta. Krastavci se izvade i stavljaju u staklenke. Tada se zaliju vrućim octom, stavi se kopar te se zatvore poklopcem.

Priprema mliječnih proizvoda

U prošlosti je gotovo svaka obitelj uzgajala krave. One su služile za obrađivanje zemlje i za prijevoz tereta, a ponajviše radi proizvodnje mlijeka. Nekad su pasle po livadama i pašnjacima, a danas se uzgajaju u stajama. Mlijeko se prerađivalo u sir, vrhnje i maslac. Višak mliječnih proizvoda žene su nosile na prodaju - višak mlijeka na kuntu, a mliječne proizvode na tržnicu.