Rukotvorstvo

Izvor: Wiki-dveri

(Usporedba među inačicama)
Skoči na: orijentacija, traži
(→Izrada platna od konoplja i lana)
(→Narodna nošnja Pojatna)
 
(Nisu prikazane 23 međuinačice)
Redak 1: Redak 1:
-
== Nošnje ==
+
== Narodnja nošnja Bistre ==
-
Narodna nošnja Zagrebačkog prigorja
+
Narodna nošnja Bistre naziva se ''bistranjka''. Osim u Bistri zastupljena je u '''Ivancu''', '''Jablanovcu''', '''Pušći''', '''Brdovcu''' i '''Jakovlju'''. Muška nošnja slična je krojem nošnjama s područja Zagrebačke županije. Nekad se nosila čoha, duga kabanica, a do današnjih dana opstala je ''hala'', kratka kabanica izrađena od svijetle ili tamne tkanine. Temelj muške narodne nošnje '''Bistre''' i okolice su platnene, konopljene lanene ili pamučne hlače. Izrađuju se sastavljanjem i nabiranjem ravnih pola platna. Košulja se nosi preko gaća, a ukrašena je na ovratniku, na prsima, ramenima i visoku uz porub bijelim ručnim vezom. Gaće su od istog materijala kao i košulja, a nogavice hlača završavaju resama. Nekad su se gaće nosile u čizmama, a kasnije preko njih. Košulja se oko struka opasuje kožnatim remenom. Glava se pokriva crnim šeširom sa širokim obodom. Obuvale su se crne čizme. Ponekad se stavljao i rubac oko vrata kao ukras.
 +
Ženska nošnja zadržala se u upotrebi u okolici '''Zaprešića''' do Drugog svjetskog rata. Zbog svojih brojnih ukrasa smatra se jednom od najkičenijih i najbogatijih nošnji na području Hrvatske. U izradi nošnje sudjelovali su tkalci, seoske ''šnajderice'' te zanatlije ''čohači''. Temelj ženske oprave, koja dolazi na žensko tijelo, kasnije na podsuknju, je košulja ili ''rubača''. Rukavi su uski i otvoreni te završavaju kačkanim ''špicama'', koje obavijuju šaku. Kao gornji haljetak žene su oblačile ''kožuhe'' s rukavima ili ''kožunice'' bez rukava. Vanjska strana ''kožuha'' bogato je ukrašena raznim širokim aplikacijama. Žene su nosile ''halice'', bogato ukrašene kaputiće. Narodnu nošnju Bistre nadopunjavao je nakit. Žene su oko vrata nosile kraluše, koje su izrađivale od kupovnih perli i konjske dlake. Bogatije žene kitile su se novcem. Nosile su i pojas  rukavice, a posebno mjesto zauzima krunu, tj. vijenac koji nosi mladenka. Kruna se izrađivala ručno i do danas su ostale sačuvane tek dvije. Žene su se češljale jednako, bez obzira na dob, a kosa se skupljala u pletenice svilenim vrpcama. Djevojka nikud nije išla gologlava, već je vezala rubac ili pod glavu ili na potiljak. Starije žene bi se po izlasku iz kuće prekrivale rupcem ili pećom. Prvotno je bila od domaćeg platna, kasnije od tankog kupovnog batista. Na rubove je dodana čipka na ''batiće''.
-
Karakterizira isti osnovni tip, koji se ponekad neznatno razlikuje od sela do sela u manjim detaljima utkanog ornamenta ili ukrasa. I muška i ženska nošnja izrađene su od domaćeg platna kojeg su tkali poluprofesionalni zkalci. Žućkasto miješano laneno platno koristilo se za izradu nošnje za svečane prigodbe, dok se nošnja od pamučnog platna nosila svakodnevno. Ženska nošnja sastoji se od rubače, oplećka, fertuna, pasa, čarapa, cipela, rupca, rupčeka, koralja i mašni. Muška nošnja se sastoji od gaća, rubače, lajbeka(prsluka), rupca, škrlaka(šešira), remena, obojaka ili čarapa i opanka ili čizama.
 
-
== Ženska nošnja Prigorja Brdovečkog ==
+
<center><gallery perrow="6">
 +
Datoteka:NosnjaBistra.jpg|
 +
Datoteka:NosnjaBistra2.jpg|
 +
Datoteka:NosnjaBistra3.jpg|
 +
Datoteka:NosnjaBistra4.jpg|
 +
Datoteka:NosnjaBistra5.jpg|
 +
Datoteka:NosnjaBistra6.jpg|
 +
</gallery></center>
-
Sastoji se od dva dijela: rubače čelače i fertuna. Rubača je jednodjelna košulja izrađena od materijala zvanog vales. Ukrašena je tkanim i vezenim dijelom na prsima, rukavima i stražnjem doljnjem dijelu nošnje, uglavnom crnim, a ponekad i crvenim koncem. Fertun je tkan na domaćem platnu. Motivi tkanja su uglavnom geometriski oblici ptičice ili cvijeća. Oba dijela uređena su kartanjem, odnosno nabirnjem na faldice srednje veličine. Također su rubni dijelovi ukrašeni bijelom čipkom obrubljenom crnim ili crvenim koncem. U struku se nosi pojas ili pas crvene boje izvezan cvijetnim motivom kuglicama i zlatnim trakicama. Mladenka je kao oglavlje koristila svečani cimer- improvizaciju vijenca od cvijeća. Udane žene nosile su ingliške ili svilene rupce. Mlade djevojke nosile su jednu kečku s crvenom mašnom. Kao nakit nosili su se crveni koralji i biseri, a obuća crne čizme do koljena.  
+
Fotografije i tekst preuzeti iz: ŠKREBLIN, Anita. 1998. ''Narodno blago Bistre''. Bistra: Vlastita naklada.
 +
== Narodna nošnja Prigorja Brdovečkog ==
-
== Muška nošnja Prigorja Brdovečkog ==
+
Muška nošnja sastoji se od rubače, gaća i prsluka. Rubača je izvezena crnim, crvenim ili bijelim koncem, dok je crni prsluk ukrašavan svečanim gumbima. Njihov broj ovisio je o imovinskom stanju muškarca. Kao obuću su koristili crne čizme, a oko pasa remene crne ili smeđe boje ukrašene zakovicama. Kao pokrivalo za glavi nosili su škrlak, odnosno šešir. Na vjenčanju je mladenac preko ramena i prsa nosio prebačen tanki ručnik.
-
Sastoji se od rubače, gaća i prsluka. Rubača je izvezena crnim, crvenim ili bijelim koncem, dok je crni prsluk ukrašavan svečanim gumbima. Njihov broj ovisio je o imovinskom stanju muškarca. Kao obuću su koristili crne čizme, a oko pasa remene crne ili smeđe boje ukrašene zakovicama. Ko pokrivalo na glavi nošen je škrlak, odnosno šešir. Na vjenčanju je mladenac preko ramena i prsa nosio prebačen tanki ručnik.
+
Ženska nošnja sastoji se od dva dijela: rubače čelače i fertuna. Rubača je jednodijelna košulja izrađena od materijala zvanog vales. Ukrašena je tkanim i vezenim dijelom na prsima, rukavima i stražnjem doljnjem dijelu nošnje, uglavnom crnim, a ponekad i crvenim koncem. Fertun je tkan na domaćem platnu. Motivi tkanja su uglavnom geometrijski oblici ptičica ili cvijeća. Oba dijela uređena su kartanjem, odnosno nabirnjem na faldice srednje veličine. Također su rubni dijelovi ukrašeni bijelom čipkom obrubljenom crnim ili crvenim koncem. U struku se nosi pojas ili pas crvene boje izvezan cvijetnim motivom kuglicama i zlatnim trakicama. Mladenka je kao oglavlje koristila svečani cimer- improvizaciju vijenca od cvijeća. Udane žene nosile su ''ingliške'' ili svilene rupce. Mlade djevojke nosile su jednu kečku s crvenom mašnom. Kao nakit nosili su se crveni koralji i biseri, a kao obuća crne čizme do koljena.
 +
== Narodna nošnja Pojatna ==
-
== Nošnja Pojatna i okolice ==
+
Muška nošnja bila je prepoznatljiva po dugim gaćama i po majici rađenoj od domaćeg platna,a za crkvu bi se ukrasili sa 100 žutih gumba.
-
 
+
Ženska nošnja je bila prepoznatljiva po dugoj suknji i lijepoj majici od domaćeg platna. Za crkvu odjeća je bila isto, ali ukašena pletenim uzorcima.
-
 
+
-
Muška nošnja bila je prepoznatljiva po dugim gaćama i po majci rađenoj od domaček platna,a za crkvu bi se ukrasili sa 100 žutih gumbova.
+
-
Ženska nošnja je bila prepoznatljiva po dugoj suknji i isto ljepom majcom od domaćeg platna a za crkvu bi se obukle u isto samo što bi se ukrasile sa pletenim uzorcima.
+
-
Bačvari su bili ljudi koji su radili bačve za vino drugim ljudima.Tišljari su bili jedni od najvažnijih ljudi tada jer su oni radili namještaje kao krevete,ormare...Drugi najvažniji ili možda prvi su bili tkalci jer oni koji nisu znali proizvoditi konac oni nebi mogli imat odjeću a tkalci bi onda za njih sve napravili.
+
-
 
+
-
 
+
-
== Izrada platna od konoplja i lana==
+
-
 
+
-
 
+
-
U stara vremena naši preci nisu bili u mogućnost kupovati tekstil, a nije bilo ni trgovina sa tekstilom na izbor, nego su koristili lan i konoplje. Od nih su izrađivali i pređu, konac, te tkali platno,od kojeg su e izrsđivali glavni odjevni predmeti, kao za žene tako i za muškarce. Lan i konoplja sijali su se u proljetnoj sjetvi, u svakom domaćinstvu. Nakon sazrijevanja, lan se vadio sa korjenom i odmah su se izrađivalekućice, takozvane<<Šake>> jer su bile toliko velikekoliko se moglo primiti u jednu šaku. To se  stabljikama lana svezalo na dva mjesta, kod korjena i ispod sjemena. Od više kućica napravio se mali snop, koji se isto svezao povrislom od lana. Po četri snopića stavljali su se u jednu rastavu, gdje se ostavilo da sjeme dozrje i bude doista suho. Dokj postalo suho, sjemese odnijelo doma, gdje se tuklo sa drvenim štapom. Nakon čišćenja sjeme se moglo prodati. Kad se sjeme očistilo, lanse odvezo na trnike, i to kad je otava bila pokošena. Tu su se nametale kućice,jedan pokraj drugog, kako bi se mogle namočiti od rose i od kiše. Žene su bile kontrolirale kad se dovoljno namočilo, kad se kožica odvajala od srca stabiljke, onda se lan pokupio i odvezao doma, te se stavilo sušiti po dvorištu, plotovima i gdje god bilo dosta sunca. Kad je lan bio dosta suh, pospremao se, i držao,dok ga nije trebalo tući u stupi. Kod svake kuće je bilo dovoljno m ladića i djevojaka, pa su većinom večeri išli pomagati tuči lan, i to svaku većer,dok kod svih nije bilo gotovo. Na stupi tući jedan ali većinom je bilo po dvoje, većinom mladić i dijevojka,jer je tako bilo bolje i lakše, a i prije je bilo gotovo. Pri tome su se natjecali tko će istuči više šaka u jednoj rundi, bez prestanka. Konoplja se isto vadila i stavljala u kućice, ali se slagala po debljini.
+
== Liteatura ==  
== Liteatura ==  
Redak 34: Redak 33:
KOSTELAC, Branko. 2003. ''Narodni plesovi i pjesme Zagrebačkog prigorja i polja''. Zagreb: Hrvatski sabor kulture.
KOSTELAC, Branko. 2003. ''Narodni plesovi i pjesme Zagrebačkog prigorja i polja''. Zagreb: Hrvatski sabor kulture.
-
KUTARČIĆ, Pavao. 2000. ''Ključ selo žitelji i običaji''. Ključ Brdovečki: vl.naklada.
+
KUTARČIĆ, Pavao. 2000. ''Ključ selo žitelji i običaji''. Ključ Brdovečki: Vlastita naklada.
 +
 
 +
ŠKREBLIN, Anita. 1998. Narodno blago Bistre. Bistra: Vlastita naklada.

Trenutačna izmjena od 14:53, 10. travnja 2015.

Sadržaj

Narodnja nošnja Bistre

Narodna nošnja Bistre naziva se bistranjka. Osim u Bistri zastupljena je u Ivancu, Jablanovcu, Pušći, Brdovcu i Jakovlju. Muška nošnja slična je krojem nošnjama s područja Zagrebačke županije. Nekad se nosila čoha, duga kabanica, a do današnjih dana opstala je hala, kratka kabanica izrađena od svijetle ili tamne tkanine. Temelj muške narodne nošnje Bistre i okolice su platnene, konopljene lanene ili pamučne hlače. Izrađuju se sastavljanjem i nabiranjem ravnih pola platna. Košulja se nosi preko gaća, a ukrašena je na ovratniku, na prsima, ramenima i visoku uz porub bijelim ručnim vezom. Gaće su od istog materijala kao i košulja, a nogavice hlača završavaju resama. Nekad su se gaće nosile u čizmama, a kasnije preko njih. Košulja se oko struka opasuje kožnatim remenom. Glava se pokriva crnim šeširom sa širokim obodom. Obuvale su se crne čizme. Ponekad se stavljao i rubac oko vrata kao ukras.

Ženska nošnja zadržala se u upotrebi u okolici Zaprešića do Drugog svjetskog rata. Zbog svojih brojnih ukrasa smatra se jednom od najkičenijih i najbogatijih nošnji na području Hrvatske. U izradi nošnje sudjelovali su tkalci, seoske šnajderice te zanatlije čohači. Temelj ženske oprave, koja dolazi na žensko tijelo, kasnije na podsuknju, je košulja ili rubača. Rukavi su uski i otvoreni te završavaju kačkanim špicama, koje obavijuju šaku. Kao gornji haljetak žene su oblačile kožuhe s rukavima ili kožunice bez rukava. Vanjska strana kožuha bogato je ukrašena raznim širokim aplikacijama. Žene su nosile halice, bogato ukrašene kaputiće. Narodnu nošnju Bistre nadopunjavao je nakit. Žene su oko vrata nosile kraluše, koje su izrađivale od kupovnih perli i konjske dlake. Bogatije žene kitile su se novcem. Nosile su i pojas rukavice, a posebno mjesto zauzima krunu, tj. vijenac koji nosi mladenka. Kruna se izrađivala ručno i do danas su ostale sačuvane tek dvije. Žene su se češljale jednako, bez obzira na dob, a kosa se skupljala u pletenice svilenim vrpcama. Djevojka nikud nije išla gologlava, već je vezala rubac ili pod glavu ili na potiljak. Starije žene bi se po izlasku iz kuće prekrivale rupcem ili pećom. Prvotno je bila od domaćeg platna, kasnije od tankog kupovnog batista. Na rubove je dodana čipka na batiće.


Fotografije i tekst preuzeti iz: ŠKREBLIN, Anita. 1998. Narodno blago Bistre. Bistra: Vlastita naklada.

Narodna nošnja Prigorja Brdovečkog

Muška nošnja sastoji se od rubače, gaća i prsluka. Rubača je izvezena crnim, crvenim ili bijelim koncem, dok je crni prsluk ukrašavan svečanim gumbima. Njihov broj ovisio je o imovinskom stanju muškarca. Kao obuću su koristili crne čizme, a oko pasa remene crne ili smeđe boje ukrašene zakovicama. Kao pokrivalo za glavi nosili su škrlak, odnosno šešir. Na vjenčanju je mladenac preko ramena i prsa nosio prebačen tanki ručnik.

Ženska nošnja sastoji se od dva dijela: rubače čelače i fertuna. Rubača je jednodijelna košulja izrađena od materijala zvanog vales. Ukrašena je tkanim i vezenim dijelom na prsima, rukavima i stražnjem doljnjem dijelu nošnje, uglavnom crnim, a ponekad i crvenim koncem. Fertun je tkan na domaćem platnu. Motivi tkanja su uglavnom geometrijski oblici ptičica ili cvijeća. Oba dijela uređena su kartanjem, odnosno nabirnjem na faldice srednje veličine. Također su rubni dijelovi ukrašeni bijelom čipkom obrubljenom crnim ili crvenim koncem. U struku se nosi pojas ili pas crvene boje izvezan cvijetnim motivom kuglicama i zlatnim trakicama. Mladenka je kao oglavlje koristila svečani cimer- improvizaciju vijenca od cvijeća. Udane žene nosile su ingliške ili svilene rupce. Mlade djevojke nosile su jednu kečku s crvenom mašnom. Kao nakit nosili su se crveni koralji i biseri, a kao obuća crne čizme do koljena.

Narodna nošnja Pojatna

Muška nošnja bila je prepoznatljiva po dugim gaćama i po majici rađenoj od domaćeg platna,a za crkvu bi se ukrasili sa 100 žutih gumba.

Ženska nošnja je bila prepoznatljiva po dugoj suknji i lijepoj majici od domaćeg platna. Za crkvu odjeća je bila isto, ali ukašena pletenim uzorcima.

Liteatura

KOSTELAC, Branko. 2003. Narodni plesovi i pjesme Zagrebačkog prigorja i polja. Zagreb: Hrvatski sabor kulture.

KUTARČIĆ, Pavao. 2000. Ključ selo žitelji i običaji. Ključ Brdovečki: Vlastita naklada.

ŠKREBLIN, Anita. 1998. Narodno blago Bistre. Bistra: Vlastita naklada.

Dobavljeno iz "http://wiki-dveri.info/wiki/Rukotvorstvo"
Osobni alati