Rukotvorstvo
Izvor: Wiki-dveri
(→Narodna nošnja Pojatna) |
|||
| (Nije prikazano 30 međuinačica) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
| - | == | + | == Narodnja nošnja Bistre == |
| - | Narodna nošnja | + | Narodna nošnja Bistre naziva se ''bistranjka''. Osim u Bistri zastupljena je u '''Ivancu''', '''Jablanovcu''', '''Pušći''', '''Brdovcu''' i '''Jakovlju'''. Muška nošnja slična je krojem nošnjama s područja Zagrebačke županije. Nekad se nosila čoha, duga kabanica, a do današnjih dana opstala je ''hala'', kratka kabanica izrađena od svijetle ili tamne tkanine. Temelj muške narodne nošnje '''Bistre''' i okolice su platnene, konopljene lanene ili pamučne hlače. Izrađuju se sastavljanjem i nabiranjem ravnih pola platna. Košulja se nosi preko gaća, a ukrašena je na ovratniku, na prsima, ramenima i visoku uz porub bijelim ručnim vezom. Gaće su od istog materijala kao i košulja, a nogavice hlača završavaju resama. Nekad su se gaće nosile u čizmama, a kasnije preko njih. Košulja se oko struka opasuje kožnatim remenom. Glava se pokriva crnim šeširom sa širokim obodom. Obuvale su se crne čizme. Ponekad se stavljao i rubac oko vrata kao ukras. |
| + | Ženska nošnja zadržala se u upotrebi u okolici '''Zaprešića''' do Drugog svjetskog rata. Zbog svojih brojnih ukrasa smatra se jednom od najkičenijih i najbogatijih nošnji na području Hrvatske. U izradi nošnje sudjelovali su tkalci, seoske ''šnajderice'' te zanatlije ''čohači''. Temelj ženske oprave, koja dolazi na žensko tijelo, kasnije na podsuknju, je košulja ili ''rubača''. Rukavi su uski i otvoreni te završavaju kačkanim ''špicama'', koje obavijuju šaku. Kao gornji haljetak žene su oblačile ''kožuhe'' s rukavima ili ''kožunice'' bez rukava. Vanjska strana ''kožuha'' bogato je ukrašena raznim širokim aplikacijama. Žene su nosile ''halice'', bogato ukrašene kaputiće. Narodnu nošnju Bistre nadopunjavao je nakit. Žene su oko vrata nosile kraluše, koje su izrađivale od kupovnih perli i konjske dlake. Bogatije žene kitile su se novcem. Nosile su i pojas rukavice, a posebno mjesto zauzima krunu, tj. vijenac koji nosi mladenka. Kruna se izrađivala ručno i do danas su ostale sačuvane tek dvije. Žene su se češljale jednako, bez obzira na dob, a kosa se skupljala u pletenice svilenim vrpcama. Djevojka nikud nije išla gologlava, već je vezala rubac ili pod glavu ili na potiljak. Starije žene bi se po izlasku iz kuće prekrivale rupcem ili pećom. Prvotno je bila od domaćeg platna, kasnije od tankog kupovnog batista. Na rubove je dodana čipka na ''batiće''. | ||
| - | |||
| - | = | + | <center><gallery perrow="6"> |
| + | Datoteka:NosnjaBistra.jpg| | ||
| + | Datoteka:NosnjaBistra2.jpg| | ||
| + | Datoteka:NosnjaBistra3.jpg| | ||
| + | Datoteka:NosnjaBistra4.jpg| | ||
| + | Datoteka:NosnjaBistra5.jpg| | ||
| + | Datoteka:NosnjaBistra6.jpg| | ||
| + | </gallery></center> | ||
| - | + | Fotografije i tekst preuzeti iz: ŠKREBLIN, Anita. 1998. ''Narodno blago Bistre''. Bistra: Vlastita naklada. | |
| + | == Narodna nošnja Prigorja Brdovečkog == | ||
| - | + | Muška nošnja sastoji se od rubače, gaća i prsluka. Rubača je izvezena crnim, crvenim ili bijelim koncem, dok je crni prsluk ukrašavan svečanim gumbima. Njihov broj ovisio je o imovinskom stanju muškarca. Kao obuću su koristili crne čizme, a oko pasa remene crne ili smeđe boje ukrašene zakovicama. Kao pokrivalo za glavi nosili su škrlak, odnosno šešir. Na vjenčanju je mladenac preko ramena i prsa nosio prebačen tanki ručnik. | |
| - | + | Ženska nošnja sastoji se od dva dijela: rubače čelače i fertuna. Rubača je jednodijelna košulja izrađena od materijala zvanog vales. Ukrašena je tkanim i vezenim dijelom na prsima, rukavima i stražnjem doljnjem dijelu nošnje, uglavnom crnim, a ponekad i crvenim koncem. Fertun je tkan na domaćem platnu. Motivi tkanja su uglavnom geometrijski oblici ptičica ili cvijeća. Oba dijela uređena su kartanjem, odnosno nabirnjem na faldice srednje veličine. Također su rubni dijelovi ukrašeni bijelom čipkom obrubljenom crnim ili crvenim koncem. U struku se nosi pojas ili pas crvene boje izvezan cvijetnim motivom kuglicama i zlatnim trakicama. Mladenka je kao oglavlje koristila svečani cimer- improvizaciju vijenca od cvijeća. Udane žene nosile su ''ingliške'' ili svilene rupce. Mlade djevojke nosile su jednu kečku s crvenom mašnom. Kao nakit nosili su se crveni koralji i biseri, a kao obuća crne čizme do koljena. | |
| + | == Narodna nošnja Pojatna == | ||
| - | + | Muška nošnja bila je prepoznatljiva po dugim gaćama i po majici rađenoj od domaćeg platna,a za crkvu bi se ukrasili sa 100 žutih gumba. | |
| + | Ženska nošnja je bila prepoznatljiva po dugoj suknji i lijepoj majici od domaćeg platna. Za crkvu odjeća je bila isto, ali ukašena pletenim uzorcima. | ||
| + | == Liteatura == | ||
| - | + | KOSTELAC, Branko. 2003. ''Narodni plesovi i pjesme Zagrebačkog prigorja i polja''. Zagreb: Hrvatski sabor kulture. | |
| - | + | ||
| - | + | ||
| + | KUTARČIĆ, Pavao. 2000. ''Ključ selo žitelji i običaji''. Ključ Brdovečki: Vlastita naklada. | ||
| - | + | ŠKREBLIN, Anita. 1998. Narodno blago Bistre. Bistra: Vlastita naklada. | |
| - | + | ||
| - | + | ||
Trenutačna izmjena od 14:53, 10. travnja 2015.
Sadržaj |
Narodnja nošnja Bistre
Narodna nošnja Bistre naziva se bistranjka. Osim u Bistri zastupljena je u Ivancu, Jablanovcu, Pušći, Brdovcu i Jakovlju. Muška nošnja slična je krojem nošnjama s područja Zagrebačke županije. Nekad se nosila čoha, duga kabanica, a do današnjih dana opstala je hala, kratka kabanica izrađena od svijetle ili tamne tkanine. Temelj muške narodne nošnje Bistre i okolice su platnene, konopljene lanene ili pamučne hlače. Izrađuju se sastavljanjem i nabiranjem ravnih pola platna. Košulja se nosi preko gaća, a ukrašena je na ovratniku, na prsima, ramenima i visoku uz porub bijelim ručnim vezom. Gaće su od istog materijala kao i košulja, a nogavice hlača završavaju resama. Nekad su se gaće nosile u čizmama, a kasnije preko njih. Košulja se oko struka opasuje kožnatim remenom. Glava se pokriva crnim šeširom sa širokim obodom. Obuvale su se crne čizme. Ponekad se stavljao i rubac oko vrata kao ukras.
Ženska nošnja zadržala se u upotrebi u okolici Zaprešića do Drugog svjetskog rata. Zbog svojih brojnih ukrasa smatra se jednom od najkičenijih i najbogatijih nošnji na području Hrvatske. U izradi nošnje sudjelovali su tkalci, seoske šnajderice te zanatlije čohači. Temelj ženske oprave, koja dolazi na žensko tijelo, kasnije na podsuknju, je košulja ili rubača. Rukavi su uski i otvoreni te završavaju kačkanim špicama, koje obavijuju šaku. Kao gornji haljetak žene su oblačile kožuhe s rukavima ili kožunice bez rukava. Vanjska strana kožuha bogato je ukrašena raznim širokim aplikacijama. Žene su nosile halice, bogato ukrašene kaputiće. Narodnu nošnju Bistre nadopunjavao je nakit. Žene su oko vrata nosile kraluše, koje su izrađivale od kupovnih perli i konjske dlake. Bogatije žene kitile su se novcem. Nosile su i pojas rukavice, a posebno mjesto zauzima krunu, tj. vijenac koji nosi mladenka. Kruna se izrađivala ručno i do danas su ostale sačuvane tek dvije. Žene su se češljale jednako, bez obzira na dob, a kosa se skupljala u pletenice svilenim vrpcama. Djevojka nikud nije išla gologlava, već je vezala rubac ili pod glavu ili na potiljak. Starije žene bi se po izlasku iz kuće prekrivale rupcem ili pećom. Prvotno je bila od domaćeg platna, kasnije od tankog kupovnog batista. Na rubove je dodana čipka na batiće.
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Fotografije i tekst preuzeti iz: ŠKREBLIN, Anita. 1998. Narodno blago Bistre. Bistra: Vlastita naklada.
Narodna nošnja Prigorja Brdovečkog
Muška nošnja sastoji se od rubače, gaća i prsluka. Rubača je izvezena crnim, crvenim ili bijelim koncem, dok je crni prsluk ukrašavan svečanim gumbima. Njihov broj ovisio je o imovinskom stanju muškarca. Kao obuću su koristili crne čizme, a oko pasa remene crne ili smeđe boje ukrašene zakovicama. Kao pokrivalo za glavi nosili su škrlak, odnosno šešir. Na vjenčanju je mladenac preko ramena i prsa nosio prebačen tanki ručnik.
Ženska nošnja sastoji se od dva dijela: rubače čelače i fertuna. Rubača je jednodijelna košulja izrađena od materijala zvanog vales. Ukrašena je tkanim i vezenim dijelom na prsima, rukavima i stražnjem doljnjem dijelu nošnje, uglavnom crnim, a ponekad i crvenim koncem. Fertun je tkan na domaćem platnu. Motivi tkanja su uglavnom geometrijski oblici ptičica ili cvijeća. Oba dijela uređena su kartanjem, odnosno nabirnjem na faldice srednje veličine. Također su rubni dijelovi ukrašeni bijelom čipkom obrubljenom crnim ili crvenim koncem. U struku se nosi pojas ili pas crvene boje izvezan cvijetnim motivom kuglicama i zlatnim trakicama. Mladenka je kao oglavlje koristila svečani cimer- improvizaciju vijenca od cvijeća. Udane žene nosile su ingliške ili svilene rupce. Mlade djevojke nosile su jednu kečku s crvenom mašnom. Kao nakit nosili su se crveni koralji i biseri, a kao obuća crne čizme do koljena.
Narodna nošnja Pojatna
Muška nošnja bila je prepoznatljiva po dugim gaćama i po majici rađenoj od domaćeg platna,a za crkvu bi se ukrasili sa 100 žutih gumba.
Ženska nošnja je bila prepoznatljiva po dugoj suknji i lijepoj majici od domaćeg platna. Za crkvu odjeća je bila isto, ali ukašena pletenim uzorcima.
Liteatura
KOSTELAC, Branko. 2003. Narodni plesovi i pjesme Zagrebačkog prigorja i polja. Zagreb: Hrvatski sabor kulture.
KUTARČIĆ, Pavao. 2000. Ključ selo žitelji i običaji. Ključ Brdovečki: Vlastita naklada.
ŠKREBLIN, Anita. 1998. Narodno blago Bistre. Bistra: Vlastita naklada.
