Ivan Perkovac

Izvor: Wiki-dveri

Trenutačna izmjena od 07:10, 3. srpnja 2013.

Harmica (pokraj Zaprešića), 23. svibnja 1826. - Samobor, 16. travnja 1871. - hrvatski književnik i političar

Školovanje

Ivan Perkovac

Ivan Perkovac (dagerotipija u vlasništvu OŠ Ivana Perkovca u Šenkovcu)

Bista Ivana Perkovaca ispred OŠ Ivana Perkovca u Šenkovcu (rad akademskog kipara Dragutina Grgasa iz Zaprešića)

Ivan Perkovac se rodio 23. svibnja 1826. u selu Harmica u Župi brdovečkoj kod Zaprešića. Njegov otac, Franjo Perkovac, u mladoj je dobi iz Ugarske došao u Zagreb gdje se bavio mesarskim i krčmarskim zanatom te se tu oženio Anom Nichi. Prve godine djetinjstva proveo je Ivan u Harmici, a navršivši sedmu godinu roditelji ga šalju u pučku školu u Zagreb, jer u to vrijeme u brdovečkoj župi nije bilo škole. Ivan Perkovac rastao je u mnogobrojnoj obitelji, no jedino su njega roditelji odlučili školovati, a za to je bila najviše zaslužna njegova majka koja je poslala svog sina na gimnazijsko školovanje u Kanižu kod svojih sestara. Tijekom školovanja u Kaniži, Ivan je dobro naučio mađarski jezik što mu je bilo od velike koristi u novinarskom i političkom radu. Nakon gimnazije školovanje nastavlja 1843. u biskupijskom sjemeništu u Zagrebu. Filozofiju završava 1845. godine te iste godine stupa u bogosloviju. Međutim, tijekom 1848. godine Perkovčev život se potpuno mijenja - budući da zbog slabog zdravlja nije mogao biti dobrovoljac u Jelačićevoj vojsci, koja je 1848. branila hrvatska prava od mađarskih imperijalističkih tendencija, napustio je bogosloviju i počeo kao dobrovoljac raditi u Bojnom odsjeku Namjesničkog vijeća, zajedno s Petrom Preradovićem i Ognjeslavom Utješinovićem.

Obitelj

Perkovčev grob u Samoboru (spomenik od bijelog mramora rad je akademskog kipara Ivana Rendića, postavljen 1875. god.).

Ivan Perkovac oženio se Adelom Huml 1854. godine, a godinu dana kasnije dobili su kćer Valeriju. Kao novinar i književnik u vrijeme Bachova apsolutizma, Perkovac nije mogao dovoljno zaraditi da prehrani obitelj te je i njegova žena radila šivajući haljine. Prije braka Perkovac je od 1851. do 1853. bio tajnik Matice ilirske, odvjetnički perovođa u pisarnici Matije Mrazovića te urednik časopisa „Neven“. Od 1854. ostaje bez stalnog zanimanja. Perkovčev boemski način života primorao je Adelu da 1860. napusti Zagreb i preseli se u Varaždin, a zatim uskoro odlazi sestri u Beč, ali zbog oskudice moli supruga da primi trinaestogodišnju kćer u Zagreb i brine o njoj. Ivan Perkovac preuzeo je brigu o kćerki i dao je na školovanje. Kći Valerija umire sa šesnaest godina, a njezina smrt ujedno uzrokuje razlaz između njega i supruge. Shrvan tragičnim zbivanjima Ivan Perkovac umro je u Samoboru 16. travnja 1871. ne navršivši 45. godina života od posljedica sušice. Pokopan je 18. travnja 1871. na samoborskom groblju, a na posljedni ispraćaj došli su ugledni predstavnici politike, književnosti i znanosti.

Političko glasilo "Pozor"

Slavoljub Vrbančić pokreće u Zagrebu novi politički dnevnik "Pozor" 1860. te na prijedlog Bogoslava Šuleka poziva Ivana Perkovca da mu pomogne oko uređivanja lista. Ubrzo Perkovac preuzima potpunu uredničku dužnost, a "Pozor" postaje jedino neovisno političko glasilo. Godine 1861. Perkovac je izabran za narodnog zastupnika u kotaru Sv. Ivan Zelina i ulazi u politički život Sabora. 12. siječnja 1864. "Pozor" je zabranjen, a Perkovac optužen zbog objavljivanja oštrih antiaustrijskih članaka. Pred sudom se branio sam te je osuđen na tri mjeseca zatvora. Većinu kazne proveo je na intervenciju prijatelja i zbog bolesti u bolnici. Nakon dvadeset i dva mjeseca stanke "Pozor" ponovo izlazi, Bogoslav Šulek mu je urednik, a Perkovac vlasnik. Novi barun Rauch nije dozvolio da "Pozor" i dalje izlazi te Perkovac odlazi u Beč i tamo pokreće "Novi Pozor" koji počinje izlaziti u rujnu 1867. godine.

Ivan Perkovac kao urednik "Vienca"

"Vienac" je počeo izlaziti potporom "Matice ilirske" 01. siječnja 1869., a kao odgovorni urednik bio mu je do kraja te godine Gjuro Deželić. Ivan Perkovac preuzima uredništvo 01. siječnja 1870. i ostaje na toj poziciji do konca svog života. Iako je bio namijenjen kulturi, zabavi i pouci, "Vienac" je bio list hrvatskog otpora protiv tuđinstva u kojem je sve odisalo rodoljubnom mišlju. U posljednjim godinama svog života Ivan Perkovac u "Viencu" je objavio svoje pripovijetke: "I žene ljube iskreno", "Kitica" "Župnikova sestra", "Šljivari", "Stankovačka učiteljica", "Crtice iz Bojnog odsjeka". Sve navedene Perkovčeve pripovijetke objavljene su i objedinjene nakon autorove smrti u samostalnoj zbirci Pripovijesti iz Bojnog odsjeka (Zagreb, Matica hrvatska, 1905). Nakon što je razočaran napustio politički život, Perkovac je u svom beletrističkom radu nastavio političku agitaciju te je uglavnom programatski pisac, a manje umjetnik. Ipak, u pojedinim njegovim likovima ima sugestivnosti. U svojim pripovijetkama opisivao je često pučane, tj. onaj sloj koji je nosio hrvatsku misao, nastojao je utjecati na potrebu promjene zapuštenosti hrvatskog sela. Sve su njegove simpatije bile upravo na strani zanemarenog seljaštva, kao i na strani naprednog građanstva, a svoju odbojnost iskazivao je prema jednom dijelu odnarođenoga plemstva. U svojem literarnom društveno-političkom programu Perkovac je želio pokrenuti hrvatsku inteligenciju da pokrene napredak i obrazovanje sela zbog promicanja sveukupnih nacionalnih interesa.

Literatura

• Barac, A. Hrvatska novela do Šenoine smrti. Zagreb : Rad JAZU, 1952. Knj. 290, str. 5-64.

• Ivan Perkovac. // Perkovac, Jurković, Korajac, Ciraki, Tordinac / priredio Dubravko Jelčić. Zagreb : Matica hrvatska : Zora, 1968. PSHK, sv. 38, str. 5-91.

• Ivan Perkovac. // Povijest hrvatske književnosti / M. Živančević; I. Frangeš, I. Zagreb : Mladost, 1975. Knj. 4.

• Ježić, S. Hrvatska pripovijetka iza preporoda. Zagreb : Književni život, 1935.

• Miškatović J. Ivan Perkovac. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / priredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 155-166

• Zahar, I. Ivan Perkovac : životopisne crtice. Zagreb : Dionička tiskara u Zagrebu, 1905.