Ivan Perkovac

Izvor: Wiki-dveri

Inačica od 15:55, 4. travnja 2013.

Ivan Perkovac (Harmica kraj Brdovca 23. svibnja 1826. - Samobor 16. travnja 1871.) hrv. književnik i političar

Školovanje

Ivan Perkovac rodio se 23. svibnja 1826. u selu Harmica u župi brdovečkoj kod Zaprešića. Njegov otac, Franjo Perkovac, u mladoj je dobi iz Ugarske došao u Zagreb gdje se bavio mesarskim i krčmarskim zanatom, te se tu oženio Anom Nichi, također rođenoj u Ugarskoj. Prve godine djetinjstva proveo je Ivan u Harmici, a navršivši sedmu godinu roditelji ga šalju u Zagrebu u pučku školu( u to vrijeme u brdovečkoj župi nije bilo škole). Ivan Perkovac rastao je u mnogobrojnoj obitelji, no jedino su njega roditelji odlučili školovati,a za to je bila najviše zaslužna majka Ana koja je poslala svog sina na daljnje školovanje u Kanižu kod svojih sestara. Tijekom školovanja u Kaniži, Ivan je dobro naučio mađarski jezik što mu je bilo od velike koristi u novinarskom i političkom radu. Nakon gimnazije u Kaniži školovanje nastavlja u biskupskom sjemeništu u Zagrebu 01. listopada 1843. Filozofiju završava 1845. godine, te iste godine stupa u bogosloviju, no prilike pokazuju da nije za svećenički stalež.

Obitelj

Ivan Perkovac oženio se Adelom Huml 1854. godine, a godinu dana kasnije dobili su kćer Valeriju. Kao novinar i književnik u vrijeme Bachova apsolutizma Perkovac nije mogao dovoljno zaraditi da prehrani obitelj te je i njegova žena radila (šivala haljine za gospođe). Perkovčev boemski način života primorao je Adelu da 1860. napusti Zagreb i preseli se u Varaždin, gdje je šivajući haljine prehranjivala sebe i kćer. Iz Varaždina uskoro odlazi sestri u Beč uz Perkovčev blagoslov, ali zbog siromaštva moli supruga da primi trinaestogodišnju kćer u Zagreb i brine o njoj. Ivan Perkovac preuzeo je brigu o kćerki i daje je na školovanje. Zbog oskudice kći Valerija umire sa šesnaest godina. Žena mu je prigovorila za kćerkinu smrt, pa ga više nikada za života nije vidjela. Ivan Perkovac umro je u Samoboru 16. travnja 1871. ne navršivši 45. godina života, od posljedica sušice. Pokopan je 18. travnja 1871. na samoborskom groblju, a na posljedni ispraćaj došli su ugledni predstavnici politike, književnosti i znanosti.

Političko glasilo "Pozor"

Slavoljub Vrbančić pokreće u Zagrebu novi politički dnevnik "Pozor" 1860. te na prijedlog Bogoslava Šuleka poziva Ivana Perkovca da mu pomogne oko uređivanja lista. Ubrzo Perkovac preuzima potpunu uredničku dužnost, a "Pozor" postaje jedino neovisno političko glasilo. 12. siječnja 1864. "Pozor" je zabranjen, a Perkovac optužen zbog objavljivanja oštrih antiaustrijskih članaka. Pred sudom se branio sam te je osuđen na tri mjeseca zatvora. Većinu kazne proveo je zbog bolesti u bolnici. Nakon dvadest, i dva mjeseca stanke "Pozor" ponovo izlazi, Bogoslav Šulek mu je urednik, a Perkovac vlasnik. Novi barun Rauch nije dozvolio da Pozor i dalje izlazi,te Perkovac odlazi u Beč i tamo pokreće "Novi Pozor" koji počinje izlaziti u rujnu 1867. godine.

Ivan Perkovac kao urednik "Vienca"

"Vienac" je počeo izlaziti potporom "Matice ilirske" 01. siječnja 1869., a kao odgovorni urednik bio mu je do kraja te godine Gjuro Deželić. Ivan Perkovac preuzima uredništvo 01. siječnja 1870. i ostaje na toj poziciji do konca svog života. Iako zabavno-poučni list u kojem se nije politiziralo "Vienac" je bio list hrvatskog otpora protiv tuđinstva u kojem je sve odisalo rodoljubnom mišlju. U posljednjim godinama svog života Ivan Perkovac u "Viencu" je objavio svoje pripovijetke: "I žene ljube iskreno, Kitica, Župnikova sestra, Šljivari, Stankovačka učiteljica te Crtice iz Bojnog odsjeka". Perkovac nije robovao literarnim konvencijama svoga razdoblja (tada su novelisti opisivali u svojim djelima samo velikaše, plemiće i heroje), već je u svojim djelima opisivao svakidašnje ljude s težnjom da ih što bolje okarakterizira. U svojim pripovijetkama hito je prikazati pučane tj. onaj sloj koji je uistinu reprezentirao Hrvate, iznjeti zostalost hrvatskog seljaka i njegovu zapuštenost, ali i prikazati hrvatsko plemstvo u njegovoj pravoj slici. Sve su njegove simpatije bile upravo na strani seljaštva, zanemarenog, potlačenog i neukog, ali i na strani naprednog građanstva, a svu svoju mržnju iskazivao je prema feudalcima.

Literatura

Ježić,S.Hrvatska pripovijetka iza preporoda.Zagreb : Knjižvni život, 1935.

Zahar,I.Ivan Perkovac.Životopisne crtice. Zagreb : Dionička tiskara u Zagrebu, 1905.

Živančević,M.-Frangeš,I.Povijest hrvatske književnosti,knjiga 4. Zagreb : Mladost, 1975.

Brdovečki zbornik 2007.-2008.Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2009.

Zaprešički godišnjak 2002.Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2003.

Zaprešički godišnjak 2004.Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2005.