Ban Josip Jelačić - Povijest promjena

WikiDveriAdmin: /* Mladost i školovanje */

WikiDveriAdmin — Wed, 03 Jul 2013 07:07:44 GMT

Mladost i školovanje

←Starija inačica		Inačica od 07:07, 3. srpnja 2013.
Redak 5:		Redak 5:
	[[Datoteka:Jelačić.jpg\|200px\|mini\|left\|Ban Josip Jelačić, litografija (Grafička zbirka, Hrvatski državni arhiv, Zagreb)]]		[[Datoteka:Jelačić.jpg\|200px\|mini\|left\|Ban Josip Jelačić, litografija (Grafička zbirka, Hrvatski državni arhiv, Zagreb)]]

-	Josip Jelačić ~~rodio~~ se 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio iz kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja njegovi roditelji otac Franjo i majka Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Odmah po rođenju kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. 1809., s 8 godina, otišao je na školovanje u Beč na Akademiju za upravna i vojna znanja Theresianum u kojoj su se školovali sinovi plemića i velikaša. Njegovo školovanje na Theresianumu trajalo je 10 godina. Za to vrijeme, osim za vojničke vještine, pokazao je velik interes i za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Njegova nadarenost i zanimanje bilo je zamijećeno, a zabilježeno je da ga je ravnatelj Akademije jednom prilikom pohvalio caru Franji. Akademiju je uspješno završio 1918. s velikom pohvalom.	+	Josip Jelačić se rodio 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio iz kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja njegovi roditelji otac Franjo i majka Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Odmah po rođenju kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. 1809., s 8 godina, otišao je na školovanje u Beč na Akademiju za upravna i vojna znanja Theresianum u kojoj su se školovali sinovi plemića i velikaša. Njegovo školovanje na Theresianumu trajalo je 10 godina. Za to vrijeme, osim za vojničke vještine, pokazao je velik interes i za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Njegova nadarenost i zanimanje bilo je zamijećeno, a zabilježeno je da ga je ravnatelj Akademije jednom prilikom pohvalio caru Franji. Akademiju je uspješno završio 1918. s velikom pohvalom.
-		+

	== Obilježja vojničke službe ==		== Obilježja vojničke službe ==

WikiDveriAdmin u (test) 14:59, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 14:59:15 GMT

Prikaži promjene

WikiDveriAdmin u (test) 14:26, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 14:26:24 GMT

←Starija inačica		Inačica od 14:26, 5. lipnja 2013.
Redak 8:		Redak 8:


-	== ~~Vojnička služba~~ ==	+	== Obilježja vojničke službe ==

	Nakon školovanja odlučio se za vojničku službu. Godine 1819., s nenavršenih 18 godina, Josip Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke, barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač. Od 1822. zbog bolesti grla boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu te se godine 1825. poslije oporavka vratio u Beč svojoj pukovniji. Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade. Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i potom je poslan u Hrvatsku, gdje je postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu. Od godine 1825. do 1830. ponovno je služio u Galiciji. Od 1831. u Italiji je boravio kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom. Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu. Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomoćnikom za vojne poslove guvernera (upravitelja) za Dalmaciju Vettera von Lilienberga, sa sjedištem u Zadru.		Nakon školovanja odlučio se za vojničku službu. Godine 1819., s nenavršenih 18 godina, Josip Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke, barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač. Od 1822. zbog bolesti grla boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu te se godine 1825. poslije oporavka vratio u Beč svojoj pukovniji. Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade. Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i potom je poslan u Hrvatsku, gdje je postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu. Od godine 1825. do 1830. ponovno je služio u Galiciji. Od 1831. u Italiji je boravio kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom. Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu. Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomoćnikom za vojne poslove guvernera (upravitelja) za Dalmaciju Vettera von Lilienberga, sa sjedištem u Zadru.

WikiDveriAdmin u (test) 12:31, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 12:31:31 GMT

←Starija inačica		Inačica od 12:31, 5. lipnja 2013.
Redak 61:		Redak 61:

	Ban Josip Jelačić umro je u Zagrebu u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine. Veličanstveni sprovod zacijelo je govorio što je narod mislio o njemu. Pokopan je na svom imanju Novim Dvori kraj Zaprešića u grobnici neogotičke Kapele sv. Josipa, koju je dao graditi ban Jelačić, gdje je i pokopana i njegova obitelj. Ban Jelačić bio je čovjek koji je položio temelje moderne Hrvatske. Zato mu je još za vrijeme njegova života, ali i kasnije, u znak poštovanja i zahvalnosti, kao i razumijevanja politike koju je vodio, narodpjevao pjesme. Tako je ban Jelačić najopjevaniji ban u hrvatskoj povijesti, od domaćih i stranih autora.		Ban Josip Jelačić umro je u Zagrebu u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine. Veličanstveni sprovod zacijelo je govorio što je narod mislio o njemu. Pokopan je na svom imanju Novim Dvori kraj Zaprešića u grobnici neogotičke Kapele sv. Josipa, koju je dao graditi ban Jelačić, gdje je i pokopana i njegova obitelj. Ban Jelačić bio je čovjek koji je položio temelje moderne Hrvatske. Zato mu je još za vrijeme njegova života, ali i kasnije, u znak poštovanja i zahvalnosti, kao i razumijevanja politike koju je vodio, narodpjevao pjesme. Tako je ban Jelačić najopjevaniji ban u hrvatskoj povijesti, od domaćih i stranih autora.
		+
	U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime podignut je brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik je podignut dobrovoljnim prinosima cijeloga hrvatskoga naroda. Bio je okrenut prema sjeveru. Stajao je tamo 80 godina, sve do njegovog rušenja od strane jugokomunističkih vlasti u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947. Nakon rušenja spomenik se je u velikoj tajnosti čuvao 43 godine u Gliptoteci HAZU-a u Medvedgradskoj ulici u Zagrebu. Početkom započetih demokratskih promjena (1990.) spomenik je, uz velike svečanosti, 16. listopada 1990. godine, na banov rođendan vraćen na staro mjesto, no okrenut prema jugu.		U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime podignut je brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik je podignut dobrovoljnim prinosima cijeloga hrvatskoga naroda. Bio je okrenut prema sjeveru. Stajao je tamo 80 godina, sve do njegovog rušenja od strane jugokomunističkih vlasti u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947. Nakon rušenja spomenik se je u velikoj tajnosti čuvao 43 godine u Gliptoteci HAZU-a u Medvedgradskoj ulici u Zagrebu. Početkom započetih demokratskih promjena (1990.) spomenik je, uz velike svečanosti, 16. listopada 1990. godine, na banov rođendan vraćen na staro mjesto, no okrenut prema jugu.
	Ban Josip Jelačić svojim je životom i radom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce. Jedan od njih bio je Ferdo Livadić, koji je 1861. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu "Piesme Jelačića bana" koje su danas vrlo vrijedne. Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a u Zagrebu. Velik broj likovnih umjetnika (grafičara i drugih) izradio je portrete Bana Josipa Jeačića. Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu, a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom povIjesnom muzeju u Zagrebu u Matoševoj ulici. Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču. U drugoj polovici 19. stoljeća Banov se lik izrađuje na medaljama i predmetima umjetničkog obrta. Većina medalja izrađena je gledana s lijevog profilam, dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha. Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi, dok ostalo čine: Jelačićev grb, kip, i drugi važni povijesni događaji.		Ban Josip Jelačić svojim je životom i radom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce. Jedan od njih bio je Ferdo Livadić, koji je 1861. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu "Piesme Jelačića bana" koje su danas vrlo vrijedne. Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a u Zagrebu. Velik broj likovnih umjetnika (grafičara i drugih) izradio je portrete Bana Josipa Jeačića. Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu, a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom povIjesnom muzeju u Zagrebu u Matoševoj ulici. Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču. U drugoj polovici 19. stoljeća Banov se lik izrađuje na medaljama i predmetima umjetničkog obrta. Većina medalja izrađena je gledana s lijevog profilam, dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha. Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi, dok ostalo čine: Jelačićev grb, kip, i drugi važni povijesni događaji.
		+
	Ban Jelačić primio je tijekom svoga života niz odlikovanja koja su mu dodijeljena za građanske i vojne zasluge te novčane vrijednosnice dobivene na dar. Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su poznati hrvatski umjetnici, poput Miroslava Šuteja, koji je izradio novčanicu od 20 kuna s likom Bana Josipa Jelačića, koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31. listopada 1993. godine. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom bana Josipa Jelačića. Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz život i djelo Bana, kao što su vojni pohodi, spomenik ili Hrvatski sabor iz 1848. godine. Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića, 16. listopada 2001., Hrvatska pošta tiskala je set poštanskih maraka.		Ban Jelačić primio je tijekom svoga života niz odlikovanja koja su mu dodijeljena za građanske i vojne zasluge te novčane vrijednosnice dobivene na dar. Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su poznati hrvatski umjetnici, poput Miroslava Šuteja, koji je izradio novčanicu od 20 kuna s likom Bana Josipa Jelačića, koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31. listopada 1993. godine. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom bana Josipa Jelačića. Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz život i djelo Bana, kao što su vojni pohodi, spomenik ili Hrvatski sabor iz 1848. godine. Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića, 16. listopada 2001., Hrvatska pošta tiskala je set poštanskih maraka.

Redak 68:		Redak 70:
	Osim toga, 23. ožujka 1997. svečano je otkriven u gradu Glini novi spomenik banu Jelačiću, rad akademskog kipara Zlatka Čelara. Jedno desetljeće kasnije, na blagdan sv. Jakova, 25. srpnja 2008. godine, u Prelogu je otkriven spomenik banu Josipu Jelačiću. Spomenik je podignut u dvorištu preloške župne crkve u povodu 250. obljetnice njene izgradnje i 160. obljetnice oslobođenja Međimurja, zaslugom bana Jelačića. Spomenik je podignut inicijativom preloškog župnika prečasnog Antuna Hoblaja i dr. Matije Berljaka, zagrebačkog kanonika i profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koji je ujedno i donator ovoga vrijednog umjetničkog djela. Brončani spomenik u naravnoj veličini rad je uglednog kipara Ante Orlića.		Osim toga, 23. ožujka 1997. svečano je otkriven u gradu Glini novi spomenik banu Jelačiću, rad akademskog kipara Zlatka Čelara. Jedno desetljeće kasnije, na blagdan sv. Jakova, 25. srpnja 2008. godine, u Prelogu je otkriven spomenik banu Josipu Jelačiću. Spomenik je podignut u dvorištu preloške župne crkve u povodu 250. obljetnice njene izgradnje i 160. obljetnice oslobođenja Međimurja, zaslugom bana Jelačića. Spomenik je podignut inicijativom preloškog župnika prečasnog Antuna Hoblaja i dr. Matije Berljaka, zagrebačkog kanonika i profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koji je ujedno i donator ovoga vrijednog umjetničkog djela. Brončani spomenik u naravnoj veličini rad je uglednog kipara Ante Orlića.

-	[U povodu 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) Hrvatski povijesni muzej predstavlja brojem najveću i jednu od najvažnijih obiteljskih ostavština koja se čuva u zbirkama muzeja. Od 5. studenog 2009. - 2. listopada 2011. postavio je izložbu pod nazivom ''Uspomene na jednog bana''. http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/uspomene-na-jednog-bana-ostavstina-jelacic/]	+	U povodu 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) Hrvatski povijesni muzej predstavlja brojem najveću i jednu od najvažnijih obiteljskih ostavština koja se čuva u zbirkama muzeja. Od 5. studenog 2009. - 2. listopada 2011. postavio je izložbu pod nazivom ''Uspomene na jednog bana''. (http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/uspomene-na-jednog-bana-ostavstina-jelacic)

WikiDveriAdmin u (test) 12:29, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 12:29:38 GMT

←Starija inačica		Inačica od 12:29, 5. lipnja 2013.
Redak 12:		Redak 12:
	Nakon školovanja odlučio se za vojničku službu. Godine 1819., s nenavršenih 18 godina, Josip Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke, barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač. Od 1822. zbog bolesti grla boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu te se godine 1825. poslije oporavka vratio u Beč svojoj pukovniji. Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade. Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i potom je poslan u Hrvatsku, gdje je postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu. Od godine 1825. do 1830. ponovno je služio u Galiciji. Od 1831. u Italiji je boravio kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom. Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu. Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomoćnikom za vojne poslove guvernera (upravitelja) za Dalmaciju Vettera von Lilienberga, sa sjedištem u Zadru.		Nakon školovanja odlučio se za vojničku službu. Godine 1819., s nenavršenih 18 godina, Josip Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke, barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač. Od 1822. zbog bolesti grla boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu te se godine 1825. poslije oporavka vratio u Beč svojoj pukovniji. Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade. Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i potom je poslan u Hrvatsku, gdje je postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu. Od godine 1825. do 1830. ponovno je služio u Galiciji. Od 1831. u Italiji je boravio kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom. Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu. Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomoćnikom za vojne poslove guvernera (upravitelja) za Dalmaciju Vettera von Lilienberga, sa sjedištem u Zadru.
	Iz Italije se Jelačić vratio u Hrvatsku iz 1835., početkom hrvatskog narodnog preporoda, kojemu se odmah priključio, i zbog toga je više puta bio ukoren iz Beča. No on je ipak surađivao s hrvatskim preporoditeljima i širio njihova glasila. Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovjednika Prve banske pukovnije u Glini. Tada je u Glini prve četiri kitice pjesme ''Lijepa naša Domovino'' uglazbio Jelačićev vojnik Josip Runjanin. Kao časnik stekao je iskustvo u upravnim, financijskim i gospodarskim poslovima. Stoga što se iskazao u svojim vojničkim službama, njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuće u viši čin.		Iz Italije se Jelačić vratio u Hrvatsku iz 1835., početkom hrvatskog narodnog preporoda, kojemu se odmah priključio, i zbog toga je više puta bio ukoren iz Beča. No on je ipak surađivao s hrvatskim preporoditeljima i širio njihova glasila. Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovjednika Prve banske pukovnije u Glini. Tada je u Glini prve četiri kitice pjesme ''Lijepa naša Domovino'' uglazbio Jelačićev vojnik Josip Runjanin. Kao časnik stekao je iskustvo u upravnim, financijskim i gospodarskim poslovima. Stoga što se iskazao u svojim vojničkim službama, njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuće u viši čin.
		+

	== Imenovanje Josipa Jelačića banom ==		== Imenovanje Josipa Jelačića banom ==
Redak 39:		Redak 40:
	== Još o radu bana Jelačića ==		== Još o radu bana Jelačića ==

-	Zalagao se za pisanje udžbenika na hrvatskom jeziku, izgradnju cesta i željeznica i htio je riješiti sve probleme seljaka nakon ukidanja kmetstva. Položaj seljaka je i nakon ukidanja kmetstva bio težak, ~~na pitanje~~ podijele zemlje između kmetova i feudalaca. To je imalo utjecaj na neplaćanje poreza i zaduživanje seljaka. Podupirao je seljačke zadruge,a inzistirao je na registriranju urbarijalnih zemalja zadruga u zemljišne knjige, na miran način je pokušavao riješiti sporove između seljačkih zadruga. Htio je da se razvije hrvatska ~~književ-nost~~ i društvo te je 13.~~prosinca~~ 1851. uputio poziv za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta~~, prva~~ predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu priređena je 29. siječnja 1852. godine.	+	Zalagao se za pisanje udžbenika na hrvatskom jeziku, izgradnju cesta i željeznica i htio je riješiti sve probleme seljaka nakon ukidanja kmetstva. Položaj seljaka je i nakon ukidanja kmetstva bio težak, po pitanju podijele zemlje između kmetova i feudalaca. To je imalo utjecaj na neplaćanje poreza i zaduživanje seljaka. Podupirao je seljačke zadruge, a inzistirao je na registriranju urbarijalnih zemalja (zadruga) u zemljišne knjige, na miran način je pokušavao riješiti sporove između seljačkih zadruga. Htio je da se razvije hrvatska književnost i društvo te je 13.p rosinca 1851. uputio poziv za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta. Prva predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu priređena je 29. siječnja 1852. godine.
-		+


	== Obitelj bana Jelačića ==		== Obitelj bana Jelačića ==

-	Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici iz hrvatske javnosti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Franjo Vojković (Voikffy)~~. U~~ Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori kraj Zaprešića , i tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb gdje ostaju sve do smrti bana Jelačića, 20. svibnja, 1859. Nakon 4 godine udovištva Sofija se ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog	+	Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau-Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici iz hrvatske javnosti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Franjo Vojković (Voikffy), a u Bistri podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori kraj Zaprešića i tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb gdje ostaju sve do smrti bana Jelačića, 20. svibnja, 1859. Nakon 4 godine udovištva Sofija se ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog
		+

	== Josip Jelačić pjesnik i dramatičar ==		== Josip Jelačić pjesnik i dramatičar ==

-	Jelačićev lirski i dramski opus nastajo je u dužem vremenskom razdoblju (za vrijem studija u Terezijanskoj viteškoj akademiji, na učilištu gdje je boravio od 1809. do 1819., za vrijeme prve časničke službe, te 1822. kada je obolio i privremeno napustio vojnu službu). Prvi put objavio je pjesme 1825. u Zagrebu pod naslovom "Eine Stunder der Erinnerung" (Trenutak uspomene). Prvo izdanje njegove poezije sastojalo se od dva dijela. Prvi dio sadrži lirske pjesme, a drugi dramsku pjesmu u tri čina pod naslovom "Rodrigo i Elvira". Drugo izdanje Jelačićevih pjesama izašlo je 1851. u Dvorskoj i državnoj tiskari u Beču, a prihod je je bio namijenjen Jelačićevom fondu za ratne invalide. Hrvatski prijevod Jelačićevih pjesmama, u prijevodu dr. Demetra, objavila je tiskara Ljudevita Gaja u Zagrebu 1861.	+	Jelačićev lirski i dramski opus nastajo je u dužem vremenskom razdoblju: za vrijem studija na Terezijanskoj viteškoj akademiji, na učilištu gdje je boravio od 1809. do 1819., za vrijeme prve časničke službe, te 1822. kada je obolio i privremeno napustio vojnu službu. Prvi put objavio je pjesme 1825. u Zagrebu pod naslovom "Eine Stunder der Erinnerung" (Trenutak uspomene). Prvo izdanje njegove poezije sastojalo se od dva dijela. Prvi dio sadrži lirske pjesme, a drugi dramsku pjesmu u tri čina pod naslovom "Rodrigo i Elvira". Drugo izdanje Jelačićevih pjesama izašlo je 1851. u Dvorskoj i državnoj tiskari u Beču, a prihod je je bio namijenjen Jelačićevom fondu za ratne invalide. Hrvatski prijevod Jelačićevih pjesmama, u prijevodu dr. Demetra, objavila je tiskara Ljudevita Gaja u Zagrebu 1861.


Redak 59:		Redak 60:


-	Ban Josip Jelačić umro je u Zagrebu u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine. ~~Veli-čanstveni~~ sprovod zacijelo je govorio što je narod mislio o njemu. Pokopan je na svom imanju u Novim ~~dvorima~~ kraj Zaprešića u grobnici neogotičke ~~kapele~~ sv. Josipa, koju je dao graditi ban Jelačić, gdje je i pokopana i njegova obitelj. ~~Bio je ban~~ Jelačić čovjek koji je položio temelje moderne Hrvatske. Zato mu je još za vrijeme njegova života, ali i kasnije, u znak poštovanja i zahvalnosti, kao i razumijevanja politike koju je vodio, ~~pjevao~~ pjesme. Tako je ban Jelačić najopjevaniji ban u hrvatskoj povijesti, od domaćih i stranih autora.	+	Ban Josip Jelačić umro je u Zagrebu u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine. Veličanstveni sprovod zacijelo je govorio što je narod mislio o njemu. Pokopan je na svom imanju Novim Dvori kraj Zaprešića u grobnici neogotičke Kapele sv. Josipa, koju je dao graditi ban Jelačić, gdje je i pokopana i njegova obitelj. Ban Jelačić bio je čovjek koji je položio temelje moderne Hrvatske. Zato mu je još za vrijeme njegova života, ali i kasnije, u znak poštovanja i zahvalnosti, kao i razumijevanja politike koju je vodio, narodpjevao pjesme. Tako je ban Jelačić najopjevaniji ban u hrvatskoj povijesti, od domaćih i stranih autora.
-	U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime ~~podiže se~~ brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik je podignut dobrovoljnim prinosima cijeloga hrvatskoga naroda. Bio je okrenut prema sjeveru ~~stajao~~ je tamo 80 godina sve do njegovog rušenja od strane jugokomunističkih vlasti u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947. Nakon rušenja spomenik se je u velikoj tajnosti čuvao 43 godine u Gliptoteci ~~HAZ~~-u u Medvedgradskoj ulici u Zagrebu. Početkom započetih demokratskih promjena (1990.) spomenik je uz velike svečanosti ~~na dan~~ 16. listopada 1990.godine, na banov rođendan ~~vračen~~ na staro mjesto, no okrenut prema jugu .	+	U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime podignut je brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik je podignut dobrovoljnim prinosima cijeloga hrvatskoga naroda. Bio je okrenut prema sjeveru. Stajao je tamo 80 godina, sve do njegovog rušenja od strane jugokomunističkih vlasti u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947. Nakon rušenja spomenik se je u velikoj tajnosti čuvao 43 godine u Gliptoteci HAZU-a u Medvedgradskoj ulici u Zagrebu. Početkom započetih demokratskih promjena (1990.) spomenik je, uz velike svečanosti, 16. listopada 1990. godine, na banov rođendan vraćen na staro mjesto, no okrenut prema jugu.
-	Ban Josip Jelačić svojim je životom i radom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce~~,jedan~~ od njih bio je Ferdo Livadić koji je 1861~~.god~~. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu "Piesme Jelačića bana" koje su danas vrlo vrijedne.Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a u Zagrebu. .Velik broj likovnih umjetnika (grafičara i drugih) izradio je portrete Bana Josipa Jeačića.Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom ~~povjesnom~~ muzeju u Zagrebu u ~~Matošwevoj~~ ulici. Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču.U drugoj polovici 19. stoljeća ~~banov~~ se lik izrađuje na ~~meda-ljama~~ i predmetima ~~ujetničkog~~ obrta.Većina medalja izrađena je gledana s lijevog ~~profila~~ dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha. Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi dok ostalo čine:Jelačićev grb, kip, i drugi važni ~~povjesni~~ događaji.~~U Muzeju grada Zagreba u Zagrebu u Opatičkoj ulici, te Hrvatskom povjesnom muzeju čuvaju se i osobni predmeti Bana Jelačića~~	+	Ban Josip Jelačić svojim je životom i radom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce. Jedan od njih bio je Ferdo Livadić, koji je 1861. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu "Piesme Jelačića bana" koje su danas vrlo vrijedne. Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a u Zagrebu. Velik broj likovnih umjetnika (grafičara i drugih) izradio je portrete Bana Josipa Jeačića. Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu, a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom povIjesnom muzeju u Zagrebu u Matoševoj ulici. Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču. U drugoj polovici 19. stoljeća Banov se lik izrađuje na medaljama i predmetima umjetničkog obrta. Većina medalja izrađena je gledana s lijevog profilam, dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha. Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi, dok ostalo čine: Jelačićev grb, kip, i drugi važni povijesni događaji.
-	Ban Jelačić primio je tijekom svoga života niz odlikovanja koja su mu ~~dodjeljena~~ za građanske i vojne zasluge te novčane ~~vrjednosnice~~ dobivene na dar. Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su ~~proznati~~ hrvatski umjetnici~~. Tako i Miroslav~~ Šuteja, koji je izradio novčanicu od 20 kuna s likom Bana Josipa Jelačića, koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31.listopada 1993.godine. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom bana Josipa Jelačića. Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz život i djelo ~~bana Josipa Jelačića~~ kao što su vojni pohodi, spomenik ili ~~Harvatski~~ sabor iz 1848. godine. Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića ~~Hrvatska pošta tiskala je~~ 16. listopada 2001.~~godine~~ set poštanskih maraka.Grad Zaprešić svake godine slavi obljetnicu smrti Bana Josipa Jelačića 20.svibnja te "Dane bana Jelačića" tijekom mjeseca listopada – u povodu njegova rođenja,16. listopada. Toga se dana ujedno slavi i Dan grada ~~zaprešića~~, a srednja škola u Zaprešiću također nosi ime ~~Josipa Jelačića~~. ~~Osim toga, zaslugom~~ grada Zaprešića ~~provedena~~ je obnova Jelačićevih Dvora~~, a diljem~~ Hrvatske i mnoge škole~~, također~~ i ulice nose njegovo ime.	+	Ban Jelačić primio je tijekom svoga života niz odlikovanja koja su mu dodijeljena za građanske i vojne zasluge te novčane vrijednosnice dobivene na dar. Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su poznati hrvatski umjetnici, poput Miroslava Šuteja, koji je izradio novčanicu od 20 kuna s likom Bana Josipa Jelačića, koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31. listopada 1993. godine. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom bana Josipa Jelačića. Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz život i djelo Bana, kao što su vojni pohodi, spomenik ili Hrvatski sabor iz 1848. godine. Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića, 16. listopada 2001., Hrvatska pošta tiskala je set poštanskih maraka.
-	Osim toga, 23. ožujka 1997. svečano je otkriven u gradu Glini novi spomenik banu Jelačiću, rad akademskog kipara Zlatka Čelara. ~~A jedno~~ desetljeće kasnije, na blagdan Sv. ~~Jakoba~~, 25. srpnja 2008. godine i u Prelogu je otkriven spomenik banu Josipu Jelačiću. Spomenik je podignut je u dvorištu preloške župne crkve u povodu 250. obljetnice njene izgradnje i 160. obljetnice oslobođenja Međimurja, zaslugom bana Jelačića. Spomenik je podignut inicijativom preloškog župnika prečasnog Antuna Hoblaja i dr. Matije Berljaka, zagrebačkog kanonika i profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koji je ujedno i donator ovoga vrijednog umjetničkog djela. Brončani spomenik u naravnoj veličini rad je uglednog kipara Ante Orlića.	+
		+	Grad Zaprešić svake godine slavi obljetnicu smrti Bana Josipa Jelačića 20.svibnja te "Dane bana Jelačića" tijekom mjeseca listopada, u povodu njegova rođenja, 16. listopada. Toga se dana ujedno slavi i Dan grada Zaprešića, a srednja škola u Zaprešiću također nosi njegovo ime. Zaslugom grada Zaprešića, pokrenuta je obnova Jelačićevih Novih Dvora. Diljem Hrvatske mnoge škole i ulice nose njegovo ime.
		+	Osim toga, 23. ožujka 1997. svečano je otkriven u gradu Glini novi spomenik banu Jelačiću, rad akademskog kipara Zlatka Čelara. Jedno desetljeće kasnije, na blagdan sv. Jakova, 25. srpnja 2008. godine, u Prelogu je otkriven spomenik banu Josipu Jelačiću. Spomenik je podignut u dvorištu preloške župne crkve u povodu 250. obljetnice njene izgradnje i 160. obljetnice oslobođenja Međimurja, zaslugom bana Jelačića. Spomenik je podignut inicijativom preloškog župnika prečasnog Antuna Hoblaja i dr. Matije Berljaka, zagrebačkog kanonika i profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koji je ujedno i donator ovoga vrijednog umjetničkog djela. Brončani spomenik u naravnoj veličini rad je uglednog kipara Ante Orlića.

	[U povodu 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) Hrvatski povijesni muzej predstavlja brojem najveću i jednu od najvažnijih obiteljskih ostavština koja se čuva u zbirkama muzeja. Od 5. studenog 2009. - 2. listopada 2011. postavio je izložbu pod nazivom ''Uspomene na jednog bana''. http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/uspomene-na-jednog-bana-ostavstina-jelacic/]		[U povodu 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) Hrvatski povijesni muzej predstavlja brojem najveću i jednu od najvažnijih obiteljskih ostavština koja se čuva u zbirkama muzeja. Od 5. studenog 2009. - 2. listopada 2011. postavio je izložbu pod nazivom ''Uspomene na jednog bana''. http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/uspomene-na-jednog-bana-ostavstina-jelacic/]
		+

	== Literatura ==		== Literatura ==

WikiDveriAdmin: /* Obilježja vojničke službe */

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 12:14:47 GMT

Obilježja vojničke službe

←Starija inačica		Inačica od 12:14, 5. lipnja 2013.
Redak 8:		Redak 8:


-	== ~~Obilježja vojničke službe~~ ==	+	== Vojnička služba ==

	Nakon školovanja odlučio se za vojničku službu. Godine 1819., s nenavršenih 18 godina, Josip Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke, barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač. Od 1822. zbog bolesti grla boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu te se godine 1825. poslije oporavka vratio u Beč svojoj pukovniji. Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade. Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i potom je poslan u Hrvatsku, gdje je postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu. Od godine 1825. do 1830. ponovno je služio u Galiciji. Od 1831. u Italiji je boravio kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom. Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu. Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomoćnikom za vojne poslove guvernera (upravitelja) za Dalmaciju Vettera von Lilienberga, sa sjedištem u Zadru.		Nakon školovanja odlučio se za vojničku službu. Godine 1819., s nenavršenih 18 godina, Josip Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke, barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač. Od 1822. zbog bolesti grla boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu te se godine 1825. poslije oporavka vratio u Beč svojoj pukovniji. Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade. Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i potom je poslan u Hrvatsku, gdje je postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu. Od godine 1825. do 1830. ponovno je služio u Galiciji. Od 1831. u Italiji je boravio kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom. Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu. Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomoćnikom za vojne poslove guvernera (upravitelja) za Dalmaciju Vettera von Lilienberga, sa sjedištem u Zadru.
	Iz Italije se Jelačić vratio u Hrvatsku iz 1835., početkom hrvatskog narodnog preporoda, kojemu se odmah priključio, i zbog toga je više puta bio ukoren iz Beča. No on je ipak surađivao s hrvatskim preporoditeljima i širio njihova glasila. Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovjednika Prve banske pukovnije u Glini. Tada je u Glini prve četiri kitice pjesme ''Lijepa naša Domovino'' uglazbio Jelačićev vojnik Josip Runjanin. Kao časnik stekao je iskustvo u upravnim, financijskim i gospodarskim poslovima. Stoga što se iskazao u svojim vojničkim službama, njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuće u viši čin.		Iz Italije se Jelačić vratio u Hrvatsku iz 1835., početkom hrvatskog narodnog preporoda, kojemu se odmah priključio, i zbog toga je više puta bio ukoren iz Beča. No on je ipak surađivao s hrvatskim preporoditeljima i širio njihova glasila. Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovjednika Prve banske pukovnije u Glini. Tada je u Glini prve četiri kitice pjesme ''Lijepa naša Domovino'' uglazbio Jelačićev vojnik Josip Runjanin. Kao časnik stekao je iskustvo u upravnim, financijskim i gospodarskim poslovima. Stoga što se iskazao u svojim vojničkim službama, njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuće u viši čin.
-

	== Imenovanje Josipa Jelačića banom ==		== Imenovanje Josipa Jelačića banom ==

WikiDveriAdmin u (test) 12:02, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 12:02:26 GMT

Prikaži promjene

WikiDveriAdmin: /* Trajni spomen u hrvatskome narodu */

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 11:35:00 GMT

Trajni spomen u hrvatskome narodu

←Starija inačica		Inačica od 11:35, 5. lipnja 2013.
Redak 62:		Redak 62:

	[[Datoteka:Jelačićev grob.jpg\|200px\|mini\|right\|Grobnica obitelji Jelačić u Novim Dvorima]]		[[Datoteka:Jelačićev grob.jpg\|200px\|mini\|right\|Grobnica obitelji Jelačić u Novim Dvorima]]
-	[[Datoteka:Dvorac Novi Dvori.jpg\|200px\|mini\|right\|Dvorac Novi dvori (ožujak 2013~~. god~~.)]]	+	[[Datoteka:Dvorac Novi Dvori.jpg\|200px\|mini\|right\|Dvorac Novi dvori (ožujak 2013.)]]
	[[Datoteka:Sv.Josip.jpg\|200px\|mini\|left\|Unutrašnjost Kapelice sv. Josipa u Novim Dvorima]]		[[Datoteka:Sv.Josip.jpg\|200px\|mini\|left\|Unutrašnjost Kapelice sv. Josipa u Novim Dvorima]]

Redak 73:		Redak 73:

	[U povodu 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) Hrvatski povijesni muzej predstavlja brojem najveću i jednu od najvažnijih obiteljskih ostavština koja se čuva u zbirkama muzeja. Od 5. studenog 2009. - 2. listopada 2011. postavio je izložbu pod nazivom ''Uspomene na jednog bana''. http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/uspomene-na-jednog-bana-ostavstina-jelacic/]		[U povodu 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) Hrvatski povijesni muzej predstavlja brojem najveću i jednu od najvažnijih obiteljskih ostavština koja se čuva u zbirkama muzeja. Od 5. studenog 2009. - 2. listopada 2011. postavio je izložbu pod nazivom ''Uspomene na jednog bana''. http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/uspomene-na-jednog-bana-ostavstina-jelacic/]
-

	== Literatura ==		== Literatura ==

WikiDveriAdmin: /* Obitelj bana Jelačića = */

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 11:33:49 GMT

Obitelj bana Jelačića =

←Starija inačica		Inačica od 11:33, 5. lipnja 2013.
Redak 49:		Redak 49:


-	= Obitelj bana Jelačića ==	+
		+	== Obitelj bana Jelačića ==

	Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici iz hrvatske javnosti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Franjo Vojković (Voikffy). U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori kraj Zaprešića , i tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb gdje ostaju sve do smrti bana Jelačića, 20. svibnja, 1859. Nakon 4 godine udovištva Sofija se ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog		Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici iz hrvatske javnosti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Franjo Vojković (Voikffy). U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori kraj Zaprešića , i tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb gdje ostaju sve do smrti bana Jelačića, 20. svibnja, 1859. Nakon 4 godine udovištva Sofija se ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog

WikiDveriAdmin u (test) 11:33, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 11:33:02 GMT

←Starija inačica		Inačica od 11:33, 5. lipnja 2013.
Redak 3:		Redak 3:
	== Mladost i školovanje ==		== Mladost i školovanje ==

-	[[Datoteka:Jelačić.jpg\|200px\|mini\|left\|Ban Josip Jelačić, litografija, Grafička zbirka, Hrvatski državni arhiv, Zagreb]]	+	[[Datoteka:Jelačić.jpg\|200px\|mini\|left\|Ban Josip Jelačić, litografija (Grafička zbirka, Hrvatski državni arhiv, Zagreb)]]

	Josip Jelačić rodio se 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio iz kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja njegovi roditelji otac Franjo i majka Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Odmah po rođenju kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. 1809. s 8 godina otišao je na školovanje u Beč na akademiju za upravna i vojna znanja Theresianum u kojoj su se školovali sinovi plemića i velikaša. Njegovo školovanje na Theresianumu trajalo je 10 godina. Za to vrijeme osim za vojničke vještine pokazao je velik interes i za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Njegovu nadarenost i zanimanje bilo je zamijećeno, a zabilježeno je, da ga je ravnatelj akademije jednom prilikom pohvalio caru Franji. Akademiju je uspješno završio 1918. s velikom pohvalom.		Josip Jelačić rodio se 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio iz kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja njegovi roditelji otac Franjo i majka Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Odmah po rođenju kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. 1809. s 8 godina otišao je na školovanje u Beč na akademiju za upravna i vojna znanja Theresianum u kojoj su se školovali sinovi plemića i velikaša. Njegovo školovanje na Theresianumu trajalo je 10 godina. Za to vrijeme osim za vojničke vještine pokazao je velik interes i za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Njegovu nadarenost i zanimanje bilo je zamijećeno, a zabilježeno je, da ga je ravnatelj akademije jednom prilikom pohvalio caru Franji. Akademiju je uspješno završio 1918. s velikom pohvalom.
Redak 49:		Redak 49:


-		+	= Obitelj bana Jelačića ==
-		+
-	== Obitelj ~~Bana~~ Jelačića ==	+

	Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici iz hrvatske javnosti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Franjo Vojković (Voikffy). U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori kraj Zaprešića , i tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb gdje ostaju sve do smrti bana Jelačića, 20. svibnja, 1859. Nakon 4 godine udovištva Sofija se ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog		Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici iz hrvatske javnosti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Franjo Vojković (Voikffy). U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori kraj Zaprešića , i tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb gdje ostaju sve do smrti bana Jelačića, 20. svibnja, 1859. Nakon 4 godine udovištva Sofija se ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog
Redak 63:		Redak 61:

	[[Datoteka:Jelačićev grob.jpg\|200px\|mini\|right\|Grobnica obitelji Jelačić u Novim Dvorima]]		[[Datoteka:Jelačićev grob.jpg\|200px\|mini\|right\|Grobnica obitelji Jelačić u Novim Dvorima]]
-		+	[[Datoteka:Dvorac Novi Dvori.jpg\|200px\|mini\|right\|Dvorac Novi dvori (ožujak 2013. god.)]]
-	[[Datoteka:Dvorac Novi Dvori.jpg\|200px\|mini\|right\|Dvorac Novi ~~Dvori~~ (ožujak 2013. god.)]]	+	[[Datoteka:Sv.Josip.jpg\|200px\|mini\|left\|Unutrašnjost Kapelice sv. Josipa u Novim Dvorima]]
-	[[Datoteka:Sv.Josip.jpg\|200px\|mini\|left\|Unutrašnjost Kapelice Sv. Josipa u Novim Dvorima]]	+


Redak 75:		Redak 72:

	[U povodu 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) Hrvatski povijesni muzej predstavlja brojem najveću i jednu od najvažnijih obiteljskih ostavština koja se čuva u zbirkama muzeja. Od 5. studenog 2009. - 2. listopada 2011. postavio je izložbu pod nazivom ''Uspomene na jednog bana''. http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/uspomene-na-jednog-bana-ostavstina-jelacic/]		[U povodu 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) Hrvatski povijesni muzej predstavlja brojem najveću i jednu od najvažnijih obiteljskih ostavština koja se čuva u zbirkama muzeja. Od 5. studenog 2009. - 2. listopada 2011. postavio je izložbu pod nazivom ''Uspomene na jednog bana''. http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/uspomene-na-jednog-bana-ostavstina-jelacic/]
		+

	== Literatura ==		== Literatura ==